Evanđelje po Mateju 23

¹ Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima:

² »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji.

³ Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.

⁴ Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli.

⁵ Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese.

⁶ Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,

⁷ pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’.

⁸ Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.

⁹ Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.

¹⁰ I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist.

¹¹ Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.

¹² Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

¹³ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.«

¹⁵ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«

¹⁶ »Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’

¹⁷ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato?

¹⁸ Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’

¹⁹ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje?

²⁰ Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu.

²¹ I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva.

²² I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«

²³ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.

²⁴ Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«

²⁵ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe.

²⁶ Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«

²⁷ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.

²⁸ Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.«

²⁹ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima

³⁰ te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’

³¹ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojicâ prorokâ.

³² Dopunite samo mjeru otaca svojih!«

³³ »Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?

³⁴ Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada

³⁵ da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika.

³⁶ Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!«

³⁷ »Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.

³⁸ Evo, napuštena vam kuća.

³⁹ Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«