Evanđelje po Mateju 27

¹ A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube.

² I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

³ Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama

⁴ govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!«

⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

⁶ Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:

⁷ »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca.

⁸ Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas.

⁹ Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi –

¹⁰ i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

¹¹ Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.«

¹² I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao.

¹³ Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?«

¹⁴ I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

¹⁵ A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli.

¹⁶ Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba.

¹⁷ Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?«

¹⁸ Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

¹⁹ Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.«

²⁰ Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.

²¹ Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!«

²² Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.«

²³ A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!«

²⁵ Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!«

²⁶ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

²⁷ Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu.

²⁸ Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.

²⁹ Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!«

³⁰ Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

³¹ Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

³² Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

³³ I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,

³⁴ dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti.

³⁵ A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.

³⁶ I sjedeći ondje, čuvahu ga.

³⁷ I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

³⁸ Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

³⁹ A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

⁴⁰ »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!«

⁴¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

⁴² »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!

⁴³ Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’«

⁴⁴ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

⁴⁵ Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete.

⁴⁶ O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«

⁴⁷ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.«

⁴⁸ I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti.

⁴⁹ A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

⁵⁰ A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

⁵¹ I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,

⁵² grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše

⁵³ te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

⁵⁴ A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

⁵⁵ A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu;

⁵⁶ među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

⁵⁷ Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov.

⁵⁸ On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne.

⁵⁹ Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno

⁶⁰ i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.

⁶¹ A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

⁶² Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata

⁶³ te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’

⁶⁴ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.«

⁶⁵ Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!«

⁶⁶ Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.