Knjiga Sirahova 36

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode!	1 Miserere nostri, Deus omnium, et respice nos et ostende nobis lucem miserationum tuarum;
2 Podigni ruku protiv naroda tuđinskih da spoznaju tvoju moć.	2 et immitte timorem tuum super gentes, quae non exquisierunt te, ut cognoscant quia non est Deus nisi tu, et enarrent magnalia tua.
3 Kako si se u očima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u očima našim pokaži velik prema njima.	3 Alleva manum tuam super gentes alienas, ut videant potentiam tuam.
4 Da poznaju kao što znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.	4 Sicut enim in conspectu eorum sanctificatus es in nobis, sic in conspectu nostro magnificaberis in eis,
5 Obnovi znake i ponovi čudesa, proslavi ruku i desnicu svoju.	5 ut cognoscant, sicut et nos cognovimus, quoniam non est Deus praeter te, Domine.
6 Probudi gnjev i srdžbu izlij, obori protivnika, uništi neprijatelja.	6 Innova signa et itera mirabilia,
7 Požuri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela.	7 glorifica manum et firma brachium dextrum,
8 Neka žestok oganj proždre preživjele i neka propadnu tlačitelji puka tvojeg.	8 excita furorem et effunde iram,
9 Satri glavu poglavarima tuđinskim koji se hvale: »Nikoga nema osim nas.«	9 tolle adversarium et afflige inimicum.
10 Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im baštinu kao na početku.	10 Festina tempus et memento praefinitionis, et enarrentur mirabilia tua.
11 Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si učinio prvencem svojim.	11 In ira flammae devoretur, qui salvatur; et, qui pessimant plebem tuam, inveniant perditionem.
12 Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivalištu svome.	12 Contere caput principum inimicorum dicentium: “ Non est alius praeter nos!”.
13 Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i svetište svoje slavom svojom.	13 Congrega omnes tribus Iacob et hereditabis eos sicut ab initio.
14 Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime.	14 Miserere plebi tuae, super quam invocatum est nomen tuum, et Israel, quem coaequasti primogenito tuo.
15 Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti.	15 Miserere civitati sanctificationis tuae, Ierusalem, loco requiei tuae.
16 Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim.	16 Reple Sion maiestate tua et gloria tua templum tuum.
17 I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog.	17 Da testimonium his, qui ab initio creaturae tuae sunt, et suscita praedicationes, quas locuti sunt in nomine tuo.
18 Svako jelo želudac prima, ali je jedno slađe od drugoga.	18 Da mercedem sustinentibus te, ut prophetae tui fideles inveniantur. Et exaudi orationes servorum tuorum,
19 Nepce raspoznaje okus divljači, tako i razborito srce lažljive riječi.	19 secundum beneplacitum super populo tuo, et dirige nos in viam iustitiae, et sciant omnes, qui habitant terram, quia tu es Deus saeculorum.
20 Prijevarno srce boli zadaje, ali iskusan čovjek zna kako se uzvraća.	20 Omnem escam manducabit venter, et est cibus cibo melior;
21 Žena prima svakog muža, premda je jedna djevojka od druge bolja.	21 fauces percipiunt cibum ferae, et cor sensatum verba mendacia.
22 Ženska ljepota raduje oči, i to je najjača od svih ljudskih želja.	22 Cor pravum dabit tristitiam, et homo peritus retribuet illi.
23 Ako su dobrota i nježnost na njezinim usnama, muž joj nije kao ostali ljudi.	23 Omnem masculum excipiet mulier, est autem filia melior filia.
24 Tko ima ženu, posjeduje blago: ona mu je pomoć i stup potporni.	24 Species mulieris exhilarat faciem viri sui, et super omnem concupiscentiam hominis superducit desiderium.
25 Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema žene, tužan je lutalac.	25 Insuper, si est super lingua eius curatio et mitigatio et misericordia, non est vir illius secundum filios hominum.
26 Tko će vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada?	26 Qui possidet mulierem bonam, inchoat possessionem, adiutorium secundum illum est et columna requiei.
27 Tako i čovjeku koji nema gnijezda, već počiva gdje ga zatekne noć.	27 Ubi non est saepes, diripietur vinea, et ubi non est mulier, ingemiscet errans.
	28 Quis credit ei, qui non habet nidum et deflectens ubicumque obscuraverit, quasi succinctus latro exsiliens de civitate in civitatem?