Knjiga Sirahova 22

¹ Lijenčina je sličan uprljanu kamenu:
svatko zviždi zbog gnusobe njegove.

² Lijenčina je sličan hrpi balege:
tko ga dirne otresa ruku.

³ Sramota je ocu loše odgojen sin,
a ako je kći, na štetu mu je.

⁴ Razumna kći blago je mužu svojem,
a besramnica je na tugu svojem roditelju.

⁵ Bestidna kći sramoti i oca i muža,
pa je obojica preziru.

⁶ Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti,
ali šiba i ukor uvijek su mudrost.

⁹ Tko poučava luđaka pokušava zalijepiti krhotine
i budi spavača iz sna dubokog.

¹⁰ Objašnjavati luđaku isto je kao i bunovnu čovjeku,
jer će na koncu zapitati: »Što je?«

¹¹ Za mrtvim plači, jer mu se ugasila svjetlost;
i za luđakom plači, jer mu se ugasio razum.
Manje za mrtvim plači, jer je počinuo,
a luđakov je život gori od smrti.

¹² Žalost za mrtvim traje sedam dana,
a za luđakom i bezbožnikom sve dane života njihova.

¹³ Ne govori mnogo s bezumnikom
i ne druži se s nerazumnikom:
čuvaj ga se, da ti ne dosadi
i da se ne ukaljaš dodirom njegovim.
Kloni ga se, da nađeš mir
i da ti ne dojadi ludost njegova.

¹⁴ Što je teže od olova?
I kako se zove ako ne: luđak?

¹⁵ Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza
nego snositi čovjeka nerazumna.

¹⁶ Kao što se greda uglavljena u zdanje
ne remeti potresom,
tako se ni srce utvrđeno zrelim promišljanjem
ne plaši u času pogibelji.

¹⁷ Srce učvršćeno umnim razmišljanjem
jest kao ures od žbuke na uglačanu zidu.

¹⁸ Kao što kamenčići na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru,
tako ni srce zaplašeno luđačkim tlapnjama
ne odolijeva nikakvu strahu.

¹⁹ Tko oko udari, suze izazove,
a tko srce dirne, izaziva osjećaje.

²⁰ Tko se baca kamenom na ptice, rastjera ih,
a tko prijatelja grdi, raskida prijateljstvo.

²¹ Ako trgneš i mač na prijatelja,
ne gubi nade jer on se može vratiti.

²² I ako otvoriš usta protiv prijatelja,
ne boj se jer moguća je pomirba.
Samo u slučaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne
i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.

²³ Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan,
tako da mu budeš i u kasnijoj sreći dionik;
ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje,
da s njime zajedno dijeliš baštinu.

²⁴ Prije vatre diže se iz peći para i dim,
tako i prije krvoprolića izbija svađa.

²⁵ Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja
i pred njim se ne krijem.

²⁶ Ako li me od njega zadesi zlo,
svatko koji čuje čuvat će se od njega.

²⁷ Oj, tko će postaviti stražu ustima mojim
i na usne moje pečat razboritosti,
da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem,
da me jezik moj ne uništi?