Knjiga Sirahova 23

¹ Gospodine, Oče i vladaru života moga,
ne prepusti me ćudi njihovoj,
ne dopusti da propadnem zbog njih.

² Tko će biti bič mislima mojim
i stega mudrosti srcu mojem,
nemilosrdan prestupcima mojim
i nepopustljiv grijesima mojim,

³ da ne uzobiluju pogreške moje
i ne namnože se moji grijesi;
da ne padnem naočigled protivnika svojih
i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?

⁴ Gospode, Oče i Bože života moga,
ne daj mi oči ohole,

⁵ odvrati požudu od mene,

⁶ ne daj da podlegnem nasladi i pohoti,
ne prepusti me besramnim željama.

⁷ Čujte, djeco, pouku za usta:
tko se nje drži neće zalutati.

⁸ Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana,
o njih se spotiče i svadljivac i oholica.

⁹ Ne privikavaj usta svoja na prisege
i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga.

¹⁰ Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom
ne ostaje bez modrica,
tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje
neće izmaći grijehu.

¹¹ Čovjek koji mnogo priseže pun je zloće
i bič ne odstupa od kuće njegove.
Ako pogriješi, grijeh mu njegov ostaje;
a ako se na to ne obazire, griješi dvostruko.
Ako se prisegne krivo, neće mu se oprostiti
i kuća će mu biti puna nevolje.

¹² Postoji govor koji zaslužuje smrt,
i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj!
Sve to nek’ je daleko od ljudi pobožnih,
da se ne valjaju u grijesima.

¹³ Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti
jer se u njoj nalazi riječ grijeha.

¹⁴ Kad si među velikašima,
sjeti se oca i majke svoje,
da se ne zaboraviš pred njima,
i da se ne ponašaš kao luđak
i ne zažališ što si se rodio
i ne prokuneš i dan svojeg rođenja.

¹⁵ Tko se naviknuo na sramotne riječi
neće se popraviti svega vijeka svoga.

¹⁶ Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe,
a treća navlači na se srdžbu:

¹⁷ žarka strast što kao oganj žeže
ne stišava se dok se ne ugasi;
čovjek pohotan na vlastito tijelo:
on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže.
Bludniku je svaka hrana slatka
i on se ne smiruje sve do smrti.

¹⁸ Čovjek koji čini preljub na postelji svojoj
i govori u sebi: »Tko me vidi?
Tama je oko mene i zidovi me kriju,
nitko me ne vidi, čemu se bojati?
Grijeha se mojih neće sjetiti Svevišnji!« –

¹⁹ takav se boji samo ljudskih očiju,
a ne shvaća kako su oči Gospodnje
deset tisuća puta od sunca svjetlije
i paze na sve putove ljudske
i motre i najskrivenije zakutke.

²⁰ Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno,
a tako i sada kada je sve dovršeno.

²¹ Takva će čovjeka na ulicama grada stići kazna,
uhvatit će ga gdje i ne sluti.

²² Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu
i rađa mu baštinika s tuđincem.

²³ Jer je, prvo, prezrela zakon Svevišnjega,
i drugo: ogriješila se o muža svog,
i treće: preljubom se ukaljala
i začela djecu s tuđim mužem.

²⁴ Takva će biti izvedena pred zbor narodni
i djecu će joj pregledati.

²⁵ Djeca joj neće pustiti korijenja
niti će joj grane ploda donijeti.

²⁶ Ostavit će proklet spomen o sebi,
i njezina se sramota neće nikad izbrisati.

²⁷ I priznat će svi oni koji ostanu iza nje
da nema ništa bolje od straha Gospodnjeg,
nema ništa slađe no vršiti zapovijedi Gospodnje.