Knjiga Sirahova 13

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on.	1 Qui tetigerit picem inquinabitur ab ea : et qui communicaverit superbo induet superbiam.
2 Ne diži ono što ti je preteško i ne druži se s jačim i bogatijim od sebe. Zašto staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj udari, onaj se razbije.	2 Pondus super se tollat qui honestiori se communicat, et ditiori te ne socius fueris.
3 Bogataš počini zlo i još se razmeće; siromahu se čini zlo, a on još za milost moli.	3 Quid communicabit cacabus ad ollam ? quando enim se colliserint, confringetur.
4 Ako si mu na korist, on će te iskoristiti; a kad iznemogneš, ostavlja te.	4 Dives injuste egit, et fremet : pauper autem læsus tacebit.
5 Dok imaš štogod, živjet će s tobom i oplijeniti te bez ikakve grižnje savjesti.	5 Si largitus fueris, assumet te : et si non habueris, derelinquet te.
6 Ako mu trebaš, on ti laska; smiješi ti se i daje ti nadu. Govori ti lijepo i pita: »Što ti treba?« I postidjet će te svojim svečanim objedima,	6 Si habes, convivet tecum, et evacuabit te : et ipse non dolebit super te.
7 dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije. Kad te poslije vidi, prezire te i maše glavom nad tobom.	7 Si necessarius illi fueris, supplantabit te, et subridens spem dabit, narrans tibi bona, et dicet : Quid opus est tibi ?
8 Čuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.	8 Et confundet te in cibis suis, donec te exinaniat bis et ter : et in novissimo deridebit te, et postea videns derelinquet te, et caput suum movebit ad te.
9 Pozove li te velikaš, suzdrži se, i on će te još upornije pozivati.	9 Humiliare Deo, et exspecta manus ejus.
10 Ne nameći se, da ne budeš odbačen, a ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen.	10 Attende ne seductus in stultitiam humilieris.
11 Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rječitosti, jer te kuša riječima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje.	11 Noli esse humilis in sapientia tua, ne humiliatus in stultitiam seducaris.
12 Nemilosrdan je čovjek preslobodan u riječima, taj te neće poštedjeti ni udaraca ni okova.	12 Advocatus a potentiore, discede : ex hoc enim magis te advocabit.
13 Čuvaj se i budi pozoran, jer hodiš sa svojom propašću.	13 Ne improbus sis, ne impingaris : et ne longe sis ab eo, ne eas in oblivionem.
	14 Ne retineas ex æquo loqui cum illo, nec credas multis verbis illius : ex multa enim loquela tentabit te, et subridens interrogabit te de absconditis tuis.
15 Svako živo biće ljubi svoju vrstu i svaki čovjek svojega bližnjeg.	15 Immitis animus illius conservabit verba tua : et non parcet de malitia, et de vinculis.
16 Svaki stvor drži se svoga roda, i čovjek se drži sebi sličnih.	16 Cave tibi, et attende diligenter auditui tuo, quoniam cum subversione tua ambulas :
17 Zar se družiti mogu vuk i janje? Tako i grešnik s pobožnikom.	17 audiens vero illa, quasi in somnis vide, et vigilabis.
18 Može li biti mira između hijene i psa? I mira između bogataša i siromaha?	18 Omni vita tua dilige Deum, et invoca illum in salute tua.
19 Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogatašima.	19 Omne animal diligit simile sibi, sic et omnis homo proximum sibi.
20 Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogatašu siromah.	20 Omnis caro ad similem sibi conjungetur, et omnis homo simili sui sociabitur.
21 Kad bogataš posrne, podupru ga prijatelji, a kad siromah posrne, prijatelji ga odbacuju.	21 Si communicabit lupus agno aliquando, sic peccator justo.
22 Kad se bogataš spotakne, mnoge ga ruke dočekuju; ako i gluposti govori, čestitaju mu. Spotakne li se siromah, odmah ga ukore, pa ako govori i razborito, ipak mu nema mjesta.	22 Quæ communicatio sancto homini ad canem ? aut quæ pars diviti ad pauperem ?
23 Kad govori bogataš, svi šute, i uzdižu zatim njegov govor do oblaka; govori li siromah, tad se pitaju: »Tko je ovaj?« i ako posrne, još ga gurnu.	23 Venatio leonis onager in eremo : sic et pascua divitum sunt pauperes.
24 Dobro je bogatstvo, ako je bez grijeha, a zlo je siromaštvo, kažu bezbožnici.	24 Et sicut abominatio est superbo humilitas, sic et execratio divitis pauper.
25 Srce mijenja lik čovjeku, bilo na dobro bilo na zlo.	25 Dives commotus confirmatur ab amicis suis : humilis autem cum ceciderit, expelletur et a notis.
26 Vedro je lice znak vesela srca; a mučan je posao smišljati izreke.	26 Diviti decepto multi recuperatores : locutus est superbia, et justificaverunt illum.
	27 Humilis deceptus est, insuper et arguitur : locutus est sensate, et non est datus ei locus.
	28 Dives locutus est, et omnes tacuerunt, et verbum illius usque ad nubes perducent.
	29 Pauper locutus est, et dicunt : Quis est hic ? et si offenderit, subvertent illum.
	30 Bona est substantia cui non est peccatum in conscientia : et nequissima paupertas in ore impii.
	31 Cor hominis immutat faciem illius, sive in bona, sive in mala.
	32 Vestigium cordis boni et faciem bonam difficile invenies, et cum labore.