Knjiga Sirahova 11

¹ Mudrost uzvisuje glavu siromahu
i posađuje ga među knezove.

² Ne hvali čovjeka po obličju njegovu
i ne preziri nikoga zbog njegova izgleda.

³ Malena je pčela među stvorovima krilatim,
ali ona daje slast najslađu.

⁴ Ne uznosi se zbog odjeće koju nosiš
niti se uznosi zbog svojih počasti;
jer čudesna su djela Gospodnja,
iako su skrivena ljudima.

⁵ Često su kraljevi sjedili na tlima,
a neznanac je stekao krunu.

⁶ I često su moćnici bili jako poniženi
i odličnici potpali pod tuđu vlast.

⁷ Ne optužuj prije nego što istražiš,
prvo promisli, pa onda ukori.

⁸ Ne odgovaraj prije nego si čuo
i ne miješaj se usred govora.

⁹ Ne prepiri se o onome što te se ne tiče
i ne miješaj se u svađu grešnika.

¹⁰ Sine moj, ne preuzimaj previše poslova;
ako ih umnožiš, nećeš proći bez kazne;
ma koliko se žurio, nećeš stići,
niti ćeš trkom uteći.

¹¹ Čovjek se trudi, muči i hiti,
da bi još više zaostao.

¹² Boga Postoji slab čovjek koji moli pomoć,
bez snage i pun nevolje,
ali ga Gospod milostivo gleda
i podiže iz njegove bijede.

¹³ Uzdiže glavu njegovu
i mnogi mu se dive.

¹⁴ Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo –
sve dolazi od Gospoda.

¹⁷ Dar Gospodnji ostaje u pobožnikâ,
i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti.

¹⁸ Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošću,
i evo što im je plaća:

¹⁹ dođe dan kad kažu: »Nađoh mir,
i sad ću uživati svoja dobra«,
ali ne znaju koliko će trajati:
morat će dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.

²⁰ Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila,
i u svojem radu ostari.

²¹ Ne čudi se djelima grešnikovim;
uzdaj se u Gospoda
i ustraj u svom poslu,
jer tako je lako Gospodu
iznenada i začas obogatiti siromaha.

²² Blagoslov je Gospodnji plaća pobožniku:
brzo se rastvara cvijet blagoslova.

²³ Ne reci: »Što mi još treba?
I kakav me probitak čeka?«

²⁴ Ne reci: »Imam svega dosta,
kakvo me odsad zlo može zadesiti?«

²⁵ U vrijeme dobra zlo se zaboravlja,
i u vrijeme nesreće ne pamti se sreća.

²⁶ Jer Gospodu je lako u dan smrtni
platiti čovjeku prema činima njegovim.

²⁷ U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju,
u posljednjem času otkrivaju se djela čovjekova.

²⁸ Prije smrti ne zovi nikoga sretnim,
jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek.

²⁹ Ne uvodi svakoga čovjeka u kuću svoju,
jer mnogovrsne su u spletkara zamke.

³⁰ Srce je oholičino jarebica-mamljivica u krletki,
i kao uhoda vreba on tvoju propast.

³¹ Klevetnik izvrće dobro u zlo
i baca ljagu na samu krepost.

³² Od jedne iskre nastaje ognjište puno žara,
a grešnik vreba da prolije krv.

³³ Čuvaj se opakoga, jer on zlo snuje,
da ti ne nanese vječnu sramotu.

³⁴ Uvedi tuđinca u kuću,
i on će donijeti nevolju
i otuđiti te od tvojih.