Knjiga Sirahova 24

¹ Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.

² Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja:

³ »Izađoh iz usta Svevišnjeg
i pokrih zemlju kao magla.

⁴ Na visinama nebeskim razapeh šator svoj
i prijestol moj bî stup od oblaka.

⁵ Obiđoh sama krug nebeski
i prošetah se dubinama bezdana.

⁶ U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja,
i svi narodi i puci.

⁷ Među svima njima tražila sam počinka
i na čijoj baštini da se nastanim.

⁸ Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari
i koji me stvori odredi mjesto za šator moj
i reče: ‘Nastani se u Jakovu
i uđi u baštinu Izraelu.’

⁹ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio
i neću prestati dovijeka.

¹⁰ Pred njim sam služila u svetom šatoru
i potom se nastanila na Sionu.

¹¹ Dao mi je tako spokoj u milome gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.

¹² Tako se ukorijenih u slavnom narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.

¹³ Uzrastoh kao cedar na Libanu
i kao čempres na gori Hermonu.

¹⁴ Uzrastoh kao palma u Engadu
i kao ružičnjaci u Jerihonu.
Kao divna maslina u dolini,
uzrastoh kao makljen nad vodama.

¹⁵ Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo
i zamirisah mirisom kao smirna izabrana,
kao galban, oniks i stakte
i kao vonj tamjanov u Šatoru.

¹⁶ Raširih grane svoje kao terebinta,
i grane su moje divne i ljupke.

¹⁷ Propupah kao trs mladicama ljupkim,
i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.

¹⁹ Dođite k meni svi koji me žudite
i nasitite se plodovima mojim.

²⁰ Jer je spomen na mene slađi od meda
i baština moja od mednoga saća.

²¹ Koji me jedu, još više su me gladni,
i koji me piju, još više za mnom žeđaju.

²² Tko mene sluša, taj se ne stidi,
i tko sa mnom radi, taj ne griješi.«

²³ Mudrost i Zakon Sve je ovo Knjiga saveza Boga svevišnjeg,
Zakon koji nam je Mojsije odredio
kao baštinu zajednicama Jakovljevim.

²⁵ On je mudrosti pun kao vode Fišona
i kao Tigris u dane proljetne;

²⁶ on buja razborom kao Eufrat
i kao Jordan u vrijeme žetveno:

²⁷ obiluje stegom kao Nil vodom
i kao Gihon u vrijeme berbe.

²⁸ Prvi ga čovjek nije do dna spoznao
niti će ga posljednji istražiti.

²⁹ Jer su misli njegove šire od mora
i namisli dublje od bezdana.

³⁰ A ja sam kao jarak prekopan od rijeke
i kao vodotok doveden u perivoj.

³¹ I rekoh: »Natopit ću vrt svoj
i navodnit ću cvijetnjake svoje.«
I gle, od jarka mojeg rijeka postade,
a od rijeke more mi nasta.

³² Učinit ću da kao zora zasja nauk moj,
i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.

³³ Izlit ću nauk poput proroštva,
ostaviti ga pokoljenjima budućim.

³⁴ Vidite: ne trudih se samo za sebe
nego za sve koji je traže.