Knjiga Sirahova 38

¹ Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe,
jer je i njega Gospod stvorio.

² Liječenje od Svevišnjeg dolazi,
kao što se dar od kralja dobiva.

³ Znanje uzdiže glavu liječniku
i moćnici ga poštuju.

⁴ Gospod od zemlje pravi lijekove
i razborit ih čovjek ne odbacuje.

⁵ Nije li po drvetu voda postala slatka,
pokazujuć’ tako svoju moć?

⁶ Ljudima je dao znanost
da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

⁷ Njima se liječi i bol ublažuje,
od njih ljekarnik lijekove priprema.

⁸ Tako nema kraja djelima njegovim,
i po njemu se blagostanje širi svijetom.

⁹ Sine moj, u bolesti ne budi potišten,
već se Bogu moli, jer on zdravlje daje.

¹⁰ Bježi od nepravde i ne budi pristran,
i od svih grijeha očisti srce.

¹¹ Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu
i pretio dar prema imanju svojem.

¹² Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio:
nek’ nije daleko od tebe, jer i on je potreban.

¹³ Katkad je spas u ruci njihovoj,

¹⁴ jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja
i lijek za spas života.

¹⁵ Tko griješi pred Stvoriteljem svojim,
nek’ padne u ruke liječničke.

¹⁶ Sine moj, roni suze nad mrtvim,
tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan:
ukopaj mu tijelo prema običaju
i ne uskrati počasti grobu njegovu.

¹⁷ Gorko plači i žarko ridaj
i pokaži žalost koju zaslužuje:
jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje,
a potom se utješi od žalosti svoje.

¹⁸ Jer od tuge dolazi prijeka smrt,
i žalost slabi snagu životnu.

¹⁹ Neka žalost prođe s pogrebom,
jer je život u žalosti nepodnošljiv.

²⁰ Ne prepuštaj srce svoje žalosti:
odagnaj je i misli na svoj svršetak.

²¹ I ne zaboravi: povratka nema;
njemu ne koristiš, a sebi udiš.

²² Misli na njegovu kob koja je i tvoja:
jučer meni, danas tebi.

²³ Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov
i utješi se kad izađe njegov duh.

²⁴ U dokolici je mudrost zakonoznanca,
i tko je od poslova slobodan postaje mudar.

²⁵ Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom
i komu je sva slava u šiljku ostana,
tko tjera volove i bavi se radom oko njih
i koji govori samo o teladi?

²⁶ Um je njegov obuzet brazdama koje slijedi,
a bdjenja mu prolaze u tovu junadi.

²⁷ Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć:
oni koji rezbare pečatnjake
i trude se neprestano oko novih šara
svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru
i bdê noću da usavrše svoje djelo.

²⁸ Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja
i promatra sirovo željezo:
dah ognja peče mu kožu,
a on se oko vrela ognjišta napreže;
zvuk čekića zaglušuje uho njegovo,
oči upire u uzorak pred sobom;
srcem misli na svršetak posla svog
i noću bdî da ga usavrši.

²⁹ Tako i lončar koji sjedi kod posla svog
i okreće točak nogama:
uvijek je u brizi za djelo svoje
i sve su mu kretnje odbrojane.

³⁰ Rukom daje oblik glini,
a nogama je gnječi;
srcem misli na laštenja
i bdî noću da peć očisti.

³¹ Svi se oni u ruke uzdaju,
i svaki je vičan svome poslu.

³² Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi,
a nema ni naselja ni putovanja.

³³ Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom
i ne ističu se u općini.
Ne sjede na stolici sudačkoj
i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.

³⁴ Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom
i nema ih među tvorcima mudrih izreka.
Ali oni održavaju stvoreni svijet
i molitva im je na djelo usmjerena.