Isaías 66
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblia Sagrada | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Esto dice el Señor: «El cielo es mi trono, | y la tierra, el estrado de mis pies: | ¿Qué templo podréis construirme | o qué lugar para mi reposo? | 1 Ovako govori Jahve: »Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? |
| 2 Todo esto lo hicieron mis manos, | todo es mío —oráculo del Señor—. | En ese pondré mis ojos: | en el humilde y abatido | que se estremece ante mis palabras». | 2 Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje« – riječ je Jahvina. »Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.« |
| 3 El mismo que inmola un toro, golpea a muerte a un hombre, | el mismo que sacrifica una oveja, desnuca un perro, | el mismo que presenta una ofrenda, ofrece a la vez sangre de cerdo, | el mismo que hace un memorial de incienso, bendice un ídolo. | Ellos eligieron sus caminos, | estaban encantados con sus abominaciones. | 3 »Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kâd, ali časte i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, |
| 4 También yo elijo mis caprichos | y traigo sobre ellos el terror. | Porque he llamado y nadie respondía, | he hablado y no escuchaban. | Hicieron el mal ante mis ojos | y eligieron lo que no me agradaba. | 4 tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji.« |
| 5 Escuchad la palabra del Señor | los que os estremecéis ante su palabra. | Dicen vuestros hermanos, | que os detestan y rechazan | por causa de mi nombre: | «Muestre el Señor su gloria | y veremos vuestra alegría». | Pero ellos quedarán avergonzados. | 5 Poslušajte riječ Jahvinu, vi koji od njegove riječi dršćete. »Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: ‘Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.’ Ali oni će biti postiđeni.« |
| 6 ¡Escuchad! Un estrépito viene de la ciudad, | una voz viene del templo: | es la voz del Señor, | que toma represalias contra sus enemigos. | 6 Čuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraća svojim neprijateljima. |
| 7 Sin estar de parto ha dado a luz, | no le habían llegado los dolores | y ha tenido un varón. | 7 Prije neg’ bolove oćutje, eto je rodila. Prije neg’ trudove osjeti, porodi dječaka. |
| 8 ¿Quién escuchó o ha visto cosa semejante? | ¿Se puede parir un país en un solo día, | se da a luz a todo un pueblo de una vez? | Apenas sintió los espasmos, | Sión dio a luz a sus hijos. | 8 Tko je takvo što čuo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! |
| 9 ¿Acaso abriré yo la matriz y no dejaré parir? | —dice el Señor—. | ¿Acaso yo, que hago parir, cerraré la matriz? | —dice tu Dios—. | 9 »Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?« – govori Jahve. »Zar bih ja, koji dajem rađanje, zatvorio maternicu?« – kaže Bog tvoj. |
| 10 Festejad a Jerusalén, gozad con ella, | todos los que la amáis; | alegraos de su alegría, | los que por ella llevasteis luto; | 10 Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! |
| 11 mamaréis a sus pechos | y os saciaréis de sus consuelos, | y apuraréis las delicias | de sus ubres abundantes. | 11 Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. |
| 12 Porque así dice el Señor: | «Yo haré derivar hacia ella, | como un río, la paz, | como un torrente en crecida, | las riquezas de las naciones. | Llevarán en brazos a sus criaturas | y sobre las rodillas las acariciarán; | 12 Jer ovako govori Jahve: »Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. |
| 13 como a un niño a quien su madre consuela, | así os consolaré yo, | y en Jerusalén seréis consolados. | 13 Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu.« |
| 14 Al verlo, se alegrará vuestro corazón, | y vuestros huesos florecerán como un prado, | se manifestará a sus siervos la mano del Señor, | y su ira a sus enemigos». | 14 Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k’o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. |
| 15 Porque el Señor llegará como fuego, | y sus carros como torbellino, | para restituir con ardor su ira | y su indignación con llamas. | 15 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem – bojna su mu kola poput vihora – da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. |
| 16 Por su fuego y por su espada, | el Señor se hace juez de todo ser viviente | y muchas serán las víctimas del Señor: | 16 Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti. |
| 17 los que se consagran y purifican | para ir a los jardines, | detrás del ídolo que está en el centro, | que comen carne de cerdo, reptiles y ratas, | todos juntos perecerán —oráculo del Señor—. | 17 Oni koji se posvećuju i čiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, nečisto i miševe – svi će zajedno izginuti, riječ je Jahvina. |
| 18 Yo, conociendo sus obras y sus pensamientos, | vendré para reunir | las naciones de toda lengua; | vendrán para ver mi gloria. | 18 Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. »Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! |
| 19 Les daré una señal, y de entre ellos | enviaré supervivientes a las naciones: | a Tarsis, Libia y Lidia (tiradores de arco), | Túbal y Grecia, a las costas lejanas | que nunca oyeron mi fama ni vieron mi gloria. | Ellos anunciarán mi gloria a las naciones. | 19 Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će naviještati slavu moju narodima. |
| 20 Y de todas las naciones, como ofrenda al Señor, | traerán a todos vuestros hermanos, | a caballo y en carros y en literas, | en mulos y dromedarios, | hasta mi santa montaña de Jerusalén | —dice el Señor—, | así como los hijos de Israel traen ofrendas, | en vasos purificados, al templo del Señor. | 20 I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi – na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Jahve – »kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Jahvinu. |
| 21 También de entre ellos escogeré | sacerdotes y levitas —dice el Señor—. | 21 I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« – govori Jahve. |
| 22 Porque, como el cielo nuevo y la tierra nueva | que yo haré subsisten ante mí | —oráculo del Señor—, | así subsistirán vuestra estirpe y vuestro nombre. | 22 »Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom« – riječ je Jahvina – »tako će vam ime i potomstvo trajati. |
| 23 Cada novilunio y cada sábado | todo viviente se postrará ante mí | —dice el Señor—. | 23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim« – govori Jahve. |
| 24 Y al salir verán los cadáveres | de los que se rebelaron contra mí: | su gusano no muere, su fuego no se extingue. | Serán el horror de todos los vivientes. | 24 »Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti – bit će na gadost svim ljudima.« |