| 1 La comunidad de los profetas dijo a Eliseo: «Mira, el lugar en el que residimos bajo tu guía es demasiado estrecho para nosotros. | 1 Proročki sinovi rekoše Elizeju: »Gle, tijesan nam je prostor u tebe. |
| 2 Iremos al Jordán, tomaremos una viga cada uno y nos construiremos allí un lugar donde habitar». Él respondió: «Id». | 2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište.« On odgovori: »Idite.« |
| 3 Uno de ellos preguntó: «¿Querrás, por favor, venir con tus servidores?». Él respondió: «Sí, iré». | 3 Jedan od njih reče mu: »Udostoj se poći sa svojim slugama.« On odgovori: »Hoću.« |
| 4 Los acompañó y, al llegar al Jordán, se pusieron a cortar madera. | 4 I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva. |
| 5 Cuando uno de ellos derribaba un tronco, el hierro del hacha cayó al agua y gritó: «¡Ay, mi señor, que era prestada!». | 5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: »Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!« |
| 6 El hombre de Dios preguntó: «¿Dónde ha caído?». Le indicó el lugar y (Eliseo) cortó un palo, lo tiró hacia allí y sacó el hierro a flote. | 6 A čovjek Božji upita ga: »Gdje je pala?« Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva. |
| 7 Y dijo: «Súbelo»; y él extendió su mano alcanzándolo. | 7 I reče: »Izvadi je!« I čovjek pruži ruku te je uze. |
| 8 El rey de Siria se hallaba en guerra con Israel y celebró consejo con sus servidores diciendo: «Acamparé en tal y tal lugar». | 8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: »Podignite šatore na tome mjestu.« |
| 9 El hombre de Dios mandó decir al rey de Israel: «Cuidado con pasar por tal lugar, porque los arameos están allí acampados». | 9 Ali Elizej poruči izraelskom kralju: »Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili.« |
| 10 El rey de Israel envió entonces a reconocer el lugar que el hombre de Dios le había dicho. Este le alertaba y se montó guardia allí, no una ni dos, sino más veces. | 10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta. |
| 11 El rey de Siria, muy alarmado por este hecho, convocó a sus oficiales para inquirirles: «¿No sois capaces de asegurar la información? ¿Quién de los nuestros está de parte del rey de Israel?». | 11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: »Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izraelovim?« |
| 12 Uno de los oficiales dijo: «Nadie, oh rey, mi señor. Lo que sucede es que Eliseo, el profeta que hay en Israel, comunica al rey de Israel todo lo que tú dices en el interior de tu cámara». | 12 Jedan od časnika odgovori: »Ne, gospodaru kralju. Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici.« |
| 13 El rey respondió: «Id y averiguad dónde se encuentra para enviar a prenderlo». Después le informaron: «Está en Dotán». | 13 On reče: »Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate.« I javiše mu: »Eno ga u Dotanu.« |
| 14 Y envió allí carros y caballos junto a un fuerte destacamento, los cuales llegaron de noche y pusieron cerco a la ciudad. | 14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad. |
| 15 Cuando el criado del hombre de Dios se levantó de mañana y salió fuera, viendo el destacamento que rodeaba la ciudad con carros y caballos, preguntó: «¡Ay, mi señor!, ¿cómo vamos a hacer?». | 15 Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: »Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?« |
| 16 Y Eliseo respondió: «No temas. Son más los que están con nosotros que con ellos». | 16 A on odgovori: »Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.« |
| 17 Luego se puso a orar diciendo: «Abre, Señor, sus ojos para que vea». Entonces el Señor abrió los ojos del criado, quien vio la montaña cubierta de caballos y carros de fuego en torno a Eliseo. | 17 I Elizej se pomoli ovako: »Jahve, otvori mu oči da vidi!« I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! |
| 18 Los arameos descendieron contra él y Eliseo suplicó al Señor diciendo: «Hiere a esas gentes con una luz cegadora». Y quedaron deslumbrados conforme a la palabra de Eliseo. | 18 Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: »Udari sljepoćom ove ljude!« I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. |
| 19 Él les dijo: «No es este el camino ni es esta la ciudad. Seguidme y os conduciré al hombre que buscáis». Y los condujo a Samaría. | 19 Elizej im reče: »Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.« Ali ih odvede u Samariju. |
| 20 Cuando entraban allí, Eliseo oró de nuevo: «Ábreles, Señor, los ojos para que vean». Entonces el Señor abrió sus ojos y vieron sorprendidos que estaban en medio de Samaría. | 20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: »Jahve, otvori ovima oči da progledaju.« Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije! |
| 21 Cuando el rey de Israel los vio, dijo a Eliseo: «¿Los ataco, padre mío?». | 21 Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: »Treba li ih poubijati, oče moj?« |
| 22 Y este respondió: «No los mates. ¿Matas tú, acaso, a quien hiciste prisionero con tu espada y con tu arco? Ofréceles pan y agua para que coman, beban y vuelvan a su señor». | 22 A on odgovori: »Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lûkom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru.« |
| 23 Les sirvió un gran banquete y, luego que comieron y bebieron, los despidió y regresaron a su señor. Desde entonces las bandas de arameos dejaron de invadir el territorio de Israel. | 23 Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. |
| 24 Tiempo después, Ben Hadad, el rey de Siria, movilizó todas sus tropas, se puso en marcha y sitió Samaría. | 24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju. |
| 25 El hambre comenzó a arreciar en Samaría y el asedio se prolongaba, hasta el punto que una cabeza de asno llegó a costar ochenta siclos de plata, y el cuarto de una medida de estiércol de paloma, cinco. | 25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kabla golubinje nečisti pet šekela srebra. |
| 26 El rey de Israel pasaba por la muralla cuando una mujer le gritó: «¡Ayúdame, rey, mi señor!». | 26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: »Pomozi, gospodaru kralju!« |
| 27 Él respondió: «No hables así. ¡Que el Señor te salve! ¿De dónde puedo yo sacar ayuda?, ¿de la era o del lagar?». | 27 On odgovori: »Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?« |
| 28 Luego el rey le preguntó: «¿Qué te aflige?». Ella respondió: «Esa mujer me dijo: “Entrega a tu hijo y lo comeremos hoy y mañana comeremos el mío”. | 28 Još joj kralj reče: »Što ti je?« Ona odgovori: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!’ |
| 29 Así que cocimos a mi hijo y nos lo comimos. Al otro día le dije: “Entrega a tu hijo y lo comeremos”, pero ella lo escondió». | 29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo.’ Ali je ona sakrila svoga sina.« |
| 30 Al oír el rey las palabras de la mujer rasgó sus vestiduras. Caminaba por la muralla y el pueblo pudo ver que vestía debajo un sayal. | 30 Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. |
| 31 Y sentenció: «Dios me castigue, si la cabeza de Eliseo, hijo de Safat, permanece hoy sobre sus hombros». | 31 I reče tada kralj: »Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!« |
| 32 Eliseo estaba sentado en su casa y los ancianos sentados también con él. El rey envió por delante a un heraldo, pero, antes de que este llegara ante Eliseo, el hombre de Dios dijo a los ancianos: «¿Habéis visto? Ese hijo de asesino ha enviado a uno a cortarme la cabeza. ¡Estad vigilantes! Cuando llegue el heraldo, cerrad la puerta y sostenedla bien contra él. ¿No es ese el ruido de los pasos de su señor?». | 32 Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: »Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?« |
| 33 Aún se encontraba hablando con ellos, cuando el rey descendió adonde estaba él y exclamó: «¡Esta desgracia procede del Señor! ¿Qué puedo esperar todavía del Señor?». | 33 Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: »Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?« |