Psalmi 69

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Magistro chori. Secundum " Lilia... ". David.	1 Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«. Davidov.
2 Salvum me fac, Deus, quoniam venerunt aquae usque ad guttur meum.	2 Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
3 Infixus sum in limo profundi, et non est substantia; veni in profunda aquarum, et fluctus demersit me.	3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
4 Laboravi clamans, raucae factae sunt fauces meae; defecerunt oculi mei, dum spero in Deum meum.	4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć’.
5 Multiplicati sunt super capillos capitis mei, qui oderunt me gratis. Confortati sunt, qui persecuti sunt me inimici mei mendaces; quae non rapui, tunc exsolvebam.	5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
6 Deus, tu scis insipientiam meam, et delicta mea a te non sunt abscondita.	6 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
7 Non erubescant in me, qui exspectant te, Domine, Domine virtutum. Non confundantur super me, qui quaerunt te, Deus Israel.	7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
8 Quoniam propter te sustinui opprobrium, operuit confusio faciem meam;	8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
9 extraneus factus sum fratribus meis et peregrinus filiis matris meae.	9 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
10 Quoniam zelus domus tuae comedit me, et opprobria exprobrantium tibi ceciderunt super me.	10 Jer me izjela revnost za dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
11 Et flevi in ieiunio animam meam, et factum est in opprobrium mihi.	11 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
12 Et posui vestimentum meum cilicium, et factus sum illis in parabolam.	12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
13 Adversum me loquebantur, qui sedebant in porta, et in me canebant, qui bibebant vinum.	13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
14 Ego vero orationem meam ad te, Domine, in tempore beneplaciti, Deus. In multitudine misericordiae tuae exaudi me, in veritate salutis tuae.	14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
15 Eripe me de luto, ut non infigar, eripiar ab iis, qui oderunt me, et de profundis aquarum.	15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me – iz voda dubokih.
16 Non me demergat fluctus aquarum, neque absorbeat me profundum, neque urgeat super me puteus os suum.	16 Nek’ me ne pokriju valovi, nek’ me ne proguta dubina, nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom!
17 Exaudi me, Domine, quoniam benigna est misericordia tua; secundum multitudinem miserationum tuarum respice in me.	17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
18 Et ne avertas faciem tuam a puero tuo; quoniam tribulor, velociter exaudi me.	18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
19 Accede ad animam meam, vindica eam, propter inimicos meos redime me.	19 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
20 Tu scis opprobrium meum et confusionem meam et reverentiam meam. - In conspectu tuo sunt omnes, qui tribulant me;	20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
21 opprobrium contrivit cor meum, et elangui. Et sustinui, qui simul contristaretur, et non fuit, et qui consolaretur, et non inveni.	21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
22 Et dederunt in escam meam fel et in siti mea potaverunt me aceto.	22 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
23 Fiat mensa eorum coram ipsis in laqueum et in retributiones et in scandalum.	23 Nek’ im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
24 Obscurentur oculi eorum, ne videant, et lumbos eorum semper infirma.	24 Nek’ im potamne oči da ne vide, nek’ im bokovi zasvagda oslabe!
25 Effunde super eos iram tuam, et furor irae tuae comprehendat eos.	25 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati!
26 Fiat commoratio eorum deserta, et in tabernaculis eorum non sit qui inhabitet.	26 Njihova kuća nek’ opusti, u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje!
27 Quoniam, quem tu percussisti, persecuti sunt, et super dolorem eius, quem vulnerasti, addiderunt.	27 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
28 Appone iniquitatem super iniquitatem eorum, et non veniant ad iustitiam tuam.	28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
29 Deleantur de libro viventium et cum iustis non scribantur.	29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
30 Ego autem sum pauper et dolens; salus tua, Deus, suscipit me.	30 A ja sam jadnik i bolnik – nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31 Laudabo nomen Dei cum cantico et magnificabo eum in laude.	31 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
32 Et placebit Domino super taurum, super vitulum cornua producentem et ungulas.	32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
33 Videant humiles et laetentur; quaerite Deum, et vivet cor vestrum,	33 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34 quoniam exaudivit pauperes Dominus et vinctos suos non despexit.	34 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
35 Laudent illum caeli et terra, maria et omnia reptilia in eis.	35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
36 Quoniam Deus salvam faciet Sion et aedificabit civitates Iudae; et inhabitabunt ibi et possidebunt eam.	36 Jer Bog će spasiti Sion – on će sagradit’ gradove Judine – tu će oni stanovat’, imati baštinu.
37 Et semen servorum eius hereditabunt eam; et, qui diligunt nomen eius, habitabunt in ea.	37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.