| 1 Gorgia prese allora cinquemila fanti e mille cavalieri scelti, e il campo si levò di notte | 1 Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću |
| 2 per sorprendere il campo dei Giudei e sconfiggerli all’improvviso; gli uomini della Cittadella gli facevano da guida. | 2 da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe. |
| 3 Ma Giuda lo venne a sapere e mosse anche lui con i suoi valorosi per sconfiggere le forze del re che sostavano a Èmmaus, | 3 Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari |
| 4 mentre i soldati erano ancora dispersi fuori del campo. | 4 dok su joj pripadnici još izvan tabora. |
| 5 Gorgia giunse al campo di Giuda di notte e non vi trovò nessuno; li andava cercando sui monti dicendo: «Costoro fuggono davanti a noi». | 5 Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, »oni bježe pred nama«. |
| 6 Fattosi giorno, Giuda apparve nella pianura con tremila uomini; non avevano però né corazze né spade, come avrebbero voluto. | 6 U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva. |
| 7 Videro l’accampamento dei pagani difeso e fortificato, con la cavalleria disposta intorno, tutti esperti nella guerra. | 7 Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju. |
| 8 Ma Giuda disse ai suoi uomini: «Non temete il loro numero, né abbiate paura dei loro assalti; | 8 Juda reče svojim ljudima: »Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. |
| 9 ricordate come i nostri padri furono salvati nel Mar Rosso, quando il faraone li inseguiva con l’esercito. | 9 Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. |
| 10 Alziamo la nostra voce al Cielo, perché ci usi benevolenza e si ricordi dell’alleanza con i nostri padri e voglia abbattere questo schieramento davanti a noi oggi. | 10 Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti. |
| 11 Allora tutte le nazioni sapranno che c’è chi riscatta e salva Israele». | 11 Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spašava Izraela.« |
| 12 Gli stranieri alzarono gli occhi e li videro venire loro incontro; | 12 Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane, |
| 13 perciò uscirono dagli accampamenti per dare battaglia. Gli uomini di Giuda diedero fiato alle trombe | 13 iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj. |
| 14 e attaccarono. I pagani furono sconfitti e fuggirono verso la pianura, | 14 Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici. |
15 ma quelli che erano più indietro caddero tutti uccisi di spada. Li inseguirono fino a Ghezer e fino alle pianure dell’Idumea, di Azoto e di Iàmnia; ne caddero circa tremila.
| 15 Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi. |
| 16 Quando Giuda e i suoi armati tornarono dal loro inseguimento, | 16 Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu, |
| 17 egli disse alla sua gente: «Non siate avidi delle spoglie, perché ci attende ancora la battaglia. | 17 reče narodu: »Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. |
| 18 Gorgia e il suo esercito sono sul monte vicino a noi. Ora voi state pronti a opporvi ai nemici e combattete contro di loro; poi farete tranquillamente bottino». | 18 Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen.« |
| 19 Mentre Giuda ancora parlava, apparve un reparto che spiando dal monte | 19 Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. |
| 20 vide che i loro erano stati messi in fuga e gli altri incendiavano il campo: il fumo che si scorgeva segnalava l’accaduto. | 20 Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio. |
| 21 A quello spettacolo si sgomentarono grandemente; vedendo inoltre giù nella pianura lo schieramento di Giuda pronto all’attacco, | 21 Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, |
| 22 fuggirono tutti nel territorio dei Filistei. | 22 svi pobjegoše u filistejsku zemlju. |
| 23 Allora Giuda ritornò a depredare il campo e raccolsero oro e argento in quantità e stoffe tinte di porpora viola e porpora marina e grandi ricchezze. | 23 Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. |
| 24 Di ritorno cantavano e benedicevano il Cielo perché è buono, perché il suo amore è per sempre. | 24 Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: »Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!« |
25 Fu quello un giorno di grande liberazione per Israele.
| 25 Bijaše to dan velike izraelske pobjede. |
| 26 Quanti degli stranieri erano scampati, presentandosi a Lisia, gli narrarono tutto quello che era accaduto. | 26 Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. |
27 Sentendo ciò, egli fu preso da turbamento e scoraggiamento, perché le cose in Israele non erano andate come egli voleva e l’esito non era stato conforme a quanto il re aveva comandato.
| 27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj. |
| 28 Perciò l’anno dopo mise insieme sessantamila uomini scelti e cinquemila cavalieri per combattere contro di loro. | 28 Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove. |
| 29 Vennero nell’Idumea e si accamparono a Bet-Sur. Giuda mosse contro di loro con diecimila uomini. | 29 Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi. |
| 30 Quando vide l’imponente accampamento, innalzò questa preghiera: «Benedetto sei tu, o salvatore d’Israele, che hai fiaccato l’impeto del potente per mezzo del tuo servo Davide e hai fatto cadere l’esercito dei Filistei nelle mani di Giònata, figlio di Saul, e del suo scudiero; | 30 Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: »Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše. |
| 31 nello stesso modo fa’ cadere questo esercito nelle mani d’Israele, tuo popolo, e così siano svergognati nel loro esercito e nella loro cavalleria. | 31 Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici. |
| 32 Infondi in loro timore e spezza l’audacia della loro forza, siano travolti nella loro rovina. | 32 Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom. |
| 33 Abbattili con la spada dei tuoi devoti; ti lodino con canti tutti coloro che riconoscono il tuo nome». | 33 Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju ime!« |
| 34 Poi sferrarono l’attacco da una parte e dall’altra, e caddero davanti ai Giudei circa cinquemila uomini del campo di Lisia. | 34 I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi. |
35 Vedendo Lisia lo scompiglio delle sue file, mentre nelle schiere di Giuda cresceva il coraggio ed erano pronti a vivere o a morire gloriosamente, se ne tornò in Antiòchia dove assoldò mercenari in maggior numero per venire di nuovo in Giudea.
| 35 Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju. |
| 36 Giuda intanto e i suoi fratelli dissero: «Ecco, sono stati sconfitti i nostri nemici: andiamo a purificare il santuario e a riconsacrarlo». | 36 Hrama Juda pak i njegova braća rekoše: »Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga.« |
| 37 Così si radunò tutto l’esercito e salirono al monte Sion. | 37 Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. |
| 38 Trovarono il santuario desolato, l’altare profanato, le porte arse e cresciute le erbe nei cortili, come in un luogo selvatico o montuoso, e le celle sacre in rovina. | 38 Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene. |
| 39 Allora si stracciarono le vesti, fecero grande lamento, si cosparsero di cenere, | 39 Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom. |
| 40 si prostrarono con la faccia a terra, fecero dare i segnali con le trombe e alzarono grida al Cielo. | 40 Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu. |
| 41 Giuda ordinò ai suoi uomini di tenere impegnati quelli della Cittadella, finché non avesse purificato il santuario. | 41 Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti. |
| 42 Poi scelse sacerdoti senza macchia, osservanti della legge, | 42 Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu. |
| 43 che purificarono il santuario e portarono le pietre profanate in luogo immondo. | 43 Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto. |
| 44 Tennero consiglio per decidere che cosa fare circa l’altare degli olocausti, che era stato profanato. | 44 Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. |
| 45 Vennero nella felice determinazione di demolirlo, perché non fosse loro di vergogna, essendo stato profanato dai pagani. Demolirono dunque l’altare | 45 Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. |
| 46 e riposero le pietre sul monte del tempio in luogo conveniente, finché fosse comparso un profeta a decidere di esse. | 46 Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti. |
| 47 Poi presero pietre grezze, secondo la legge, ed edificarono un altare nuovo, come quello di prima. | 47 Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. |
| 48 Restaurarono il santuario e consacrarono l’interno del tempio e i cortili; | 48 Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. |
| 49 rifecero gli arredi sacri e collocarono il candelabro e l’altare degli incensi e la tavola nel tempio. | 49 Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol. |
| 50 Poi bruciarono incenso sull’altare e accesero sul candelabro le lampade che splendettero nel tempio. | 50 Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. |
51 Posero ancora i pani sulla tavola e stesero le cortine. Così portarono a termine tutte le opere intraprese.
| 51 Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli. |
| 52 Si radunarono il mattino del venticinque del nono mese, cioè il mese di Chisleu, nell’anno centoquarantotto, | 52 Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro |
| 53 e offrirono il sacrificio secondo la legge sul nuovo altare degli olocausti che avevano costruito. | 53 i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. |
| 54 Nella stessa stagione e nello stesso giorno in cui l’avevano profanato i pagani, fu riconsacrato fra canti e suoni di cetre e arpe e cimbali. | 54 Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli. |
| 55 Tutto il popolo si prostrò con la faccia a terra, e adorarono e benedissero il Cielo che era stato loro propizio. | 55 Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. |
| 56 Celebrarono la dedicazione dell’altare per otto giorni e offrirono olocausti con gioia e sacrificarono vittime di ringraziamento e di lode. | 56 Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice. |
| 57 Poi ornarono la facciata del tempio con corone d’oro e piccoli scudi. Rifecero i portoni e le celle sacre, munendole di porte. | 57 Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata. |
| 58 Grandissima fu la gioia del popolo, perché era stata cancellata l’onta dei pagani. | 58 Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. |
| 59 Giuda, i suoi fratelli e tutta l’assemblea d’Israele, poi, stabilirono che si celebrassero i giorni della dedicazione dell’altare nella loro ricorrenza, ogni anno, per otto giorni, cominciando dal venticinque del mese di Chisleu, con gioia ed esultanza. | 59 Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. |
| 60 In quel tempo edificarono pure, intorno al monte Sion, mura alte e torri solide, perché i pagani non tornassero a calpestarlo come avevano fatto prima. | 60 U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije. |
| 61 Vi stabilì un contingente per presidiarlo e fortificò Bet-Sur, perché il popolo avesse una difesa contro l’Idumea. | 61 Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje. |