SCRUTATIO

Martedi, 7 ottobre 2025 - San Bruno (Brunone) ( Letture di oggi)

Izaija 49


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki!
Jahve me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
1 Ascoltatemi, o isole,
udite attentamente, nazioni lontane;
il Signore dal seno materno mi ha chiamato,
fino dal grembo di mia madre ha pronunciato il mio nome.
2 Od usta mojih britak mač je načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
2 Ha reso la mia bocca come spada affilata,
mi ha nascosto all’ombra della sua mano,
mi ha reso freccia appuntita,
mi ha riposto nella sua faretra.
3 Rekao mi: »Ti si sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
3 Mi ha detto: «Mio servo tu sei, Israele,
sul quale manifesterò la mia gloria».
4 A ja rekoh: »Zaludu sam se mučio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Jahve je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
4 Io ho risposto: «Invano ho faticato,
per nulla e invano ho consumato le mie forze.
Ma, certo, il mio diritto è presso il Signore,
la mia ricompensa presso il mio Dio».
5 A sad govori Jahve,
koji me od utrobe slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Jahvinim,
Bog moj bijaše mi snaga.
5 Ora ha parlato il Signore,
che mi ha plasmato suo servo dal seno materno
per ricondurre a lui Giacobbe
e a lui riunire Israele
– poiché ero stato onorato dal Signore
e Dio era stato la mia forza –
6 I reče mi:
»Premalo je da mi budeš sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj do nakraj zemlje doneseš.«
6 e ha detto: «È troppo poco che tu sia mio servo
per restaurare le tribù di Giacobbe
e ricondurre i superstiti d’Israele.
Io ti renderò luce delle nazioni,
perché porti la mia salvezza
fino all’estremità della terra».
7 Ovako govori Jahve,
otkupitelj Izraelov, Svetac njegov,
onome kog preziru i odbacuju narodi,
sluzi silničkome:
»Kad vide, dići će se kraljevi,
bacit će se ničice knezovi,
zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao,
Sveca Izraelova, koji te izabrao.«
7 Così dice il Signore,
il redentore d’Israele, il suo Santo,
a colui che è disprezzato, rifiutato dalle nazioni,
schiavo dei potenti:
«I re vedranno e si alzeranno in piedi,
i prìncipi si prostreranno,
a causa del Signore che è fedele,
del Santo d’Israele che ti ha scelto».
8 Ovako govori Jahve:
»U vrijeme milosti ja ću te uslišiti,
u dan spasa ja ću ti pomoći.
Sazdao sam te i postavio
za savez narodu,
da zemlju podignem,
da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,
8 Così dice il Signore:
«Al tempo della benevolenza ti ho risposto,
nel giorno della salvezza ti ho aiutato.
Ti ho formato e ti ho stabilito
come alleanza del popolo,
per far risorgere la terra,
per farti rioccupare l’eredità devastata,
9 da kažeš zasužnjenima: ‘Iziđite!’
a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’
Oni će pásti uzduž svih putova,
i paša će im biti po svim goletima.
9 per dire ai prigionieri: “Uscite”,
e a quelli che sono nelle tenebre: “Venite fuori”.
Essi pascoleranno lungo tutte le strade,
e su ogni altura troveranno pascoli.
10 Neće više gladovat’ i žeđati,
neće ih mučiti žega ni sunce,
jer vodit će ih onaj koji im se smiluje,
dovest će ih k izvorima vode.
10 Non avranno né fame né sete
e non li colpirà né l’arsura né il sole,
perché colui che ha misericordia di loro li guiderà,
li condurrà alle sorgenti d’acqua.
11 Sve gore svoje obratit će u putove,
i ceste će se moje povisiti.«
11 Io trasformerò i miei monti in strade
e le mie vie saranno elevate.
12 Gle, jedni dolaze izdaleka,
drugi sa sjevera i sa zapada,
a neki iz zemlje sinimske.
12 Ecco, questi vengono da lontano,
ed ecco, quelli vengono da settentrione e da occidente
e altri dalla regione di Sinìm».
13 Kličite, nebesa, veseli se, zemljo,
podvikujte, planine, od veselja;
jer Jahve tješi narod svoj,
on je milosrdan nevoljnima.
13 Giubilate, o cieli,
rallégrati, o terra,
gridate di gioia, o monti,
perché il Signore consola il suo popolo
e ha misericordia dei suoi poveri.
14 Sion reče: »Jahve me ostavi,
Gospod me zaboravi.«
14 Sion ha detto: «Il Signore mi ha abbandonato,
il Signore mi ha dimenticato».
15 »Može li žena zaboravit’ svoje dojenče,
ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
tebe ja zaboraviti neću.
15 Si dimentica forse una donna del suo bambino,
così da non commuoversi per il figlio delle sue viscere?
Anche se costoro si dimenticassero,
io invece non ti dimenticherò mai.
16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao,
zidovi tvoji svagda su mi pred očima.
16 Ecco, sulle palme delle mie mani ti ho disegnato,
le tue mura sono sempre davanti a me.
17 Obnovitelji tvoji hitaju,
rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
17 I tuoi figli accorrono,
i tuoi distruttori e i tuoi devastatori si allontanano da te.
18 Obazri se oko sebe i pogledaj:
sabiru se svi i dolaze k tebi.
Života mi moga« – riječ je Jahvina –
»svima ćeš se njima zaodjenuti k’o nakitom,
i njima ćeš se k’o nevjesta ukrasiti!
18 Alza gli occhi intorno e guarda:
tutti costoro si radunano, vengono a te.
«Com’è vero che io vivo – oracolo del Signore –,
ti vestirai di tutti loro come di ornamento,
te ne ornerai come una sposa».
19 Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline
i tvoja zemlja poharana
pretijesna će biti žiteljima tvojim
kad se udalje oni što te zatirahu.
19 Poiché le tue rovine e le tue devastazioni
e la tua terra desolata
saranno ora troppo stretti per i tuoi abitanti,
benché siano lontani i tuoi divoratori.
20 Opet će na tvoje uši reći
sinovi kojih si bila lišena:
‘Pretijesno mi je mjesto ovo,
makni se da se mogu smjestiti.’
20 Di nuovo ti diranno agli orecchi
i figli di cui fosti privata:
«Troppo stretto è per me questo posto;
scòstati, perché possa stabilirmi».
21 I ti ćeš se u srcu svom zapitati:
‘Tko mi rodi sve ove?
Bijah bez djece, neplodna,
prognana i odbačena,
pa tko ih podiže?
Bijah, eto, sama ostala,
a oni gdje su bili?’«
21 Tu penserai: «Costoro, chi me li ha generati?
Io ero priva di figli e sterile, esiliata e prigioniera,
e questi, chi li ha allevati?
Ecco, ero rimasta sola,
e costoro dov’erano?».
22 Ovako govori Gospod Jahve:
»Evo, dajem rukom znak narodima
i zastavu svoju dižem plemenima.
Vratit će ti u naručju sinove,
nosit će ti kćeri na plećima.
22 Così dice il Signore Dio:
«Ecco, io farò cenno con la mano alle nazioni,
per i popoli isserò il mio vessillo.
Riporteranno i tuoi figli in braccio,
le tue figlie saranno portate sulle spalle.
23 Kraljevi će biti tvoji skrbnici,
a kneginje im tvoje dojkinje.
Klanjat će ti se licem do zemlje,
i prah će lizat’ s tvojih nogu.
I znat ćeš da sam ja Jahve:
koji se u me uzdaju, neće se posramiti.«
23 I re saranno i tuoi tutori,
le loro principesse le tue nutrici.
Con la faccia a terra essi si prostreranno davanti a te,
baceranno la polvere dei tuoi piedi;
allora tu saprai che io sono il Signore
e che non saranno delusi quanti sperano in me».
24 Može li se otet’ plijen junaku?
Može li sužanj pobjeć’ pobjedniku?
24 Si può forse strappare la preda al forte?
Oppure può un prigioniero sfuggire al tiranno?
25 Da, ovako govori Jahve:
»Bit će oduzet sužanj junaku,
pobjeći će plijen pobjedniku!
S onima koji se s tobom spore
ja ću se sporiti,
tvoju djecu ja ću izbaviti;
25 Eppure, dice il Signore:
«Anche il prigioniero sarà strappato al forte,
la preda sfuggirà al tiranno.
Io avverserò i tuoi avversari,
io salverò i tuoi figli.
26 tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo,
i svojom krvlju opit će se kao moštom.
I znat će svako tijelo
da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj,
i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.«
26 Farò mangiare le loro stesse carni ai tuoi oppressori,
si ubriacheranno del proprio sangue come di mosto.
Allora ogni uomo saprà
che io sono il Signore, il tuo salvatore
e il tuo redentore, il Potente di Giacobbe».