Izaija 50

¹ Ovako govori Jahve: »Gdje je otpusno pismo vaše matere
kojim sam je otpustio?
Ili tko je od mojih vjerovnika taj
komu sam vas prodao?
Zbog bezakonja ste svojih prodani,
zbog nevjere je mati vaša otpuštena.

² Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao?
Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao?
Zar mi je ruka prekratka da izbavi,
ili u meni snage nema da oslobodim?
Gle, prijetnjom svojom isušujem more,
u pustinje rijeke pretvaram;
njihove se ribe raspadaju jer vode nema
i od žeđi ugibaju.

³ Nebesa oblačim u tminu
i kostrijet im dajem za pokrivač!«

⁴ Gospod Jahve dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.

⁵ Gospod Jahve uši mi otvori:
ne protivih se niti uzmicah.

⁶ Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od uvreda ni od pljuvanja.

⁷ Gospod mi Jahve pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz k’o kremen,
i znam da se neću postidjeti.

⁸ Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će se pravdati sa mnom?
Iziđimo zajedno!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek’ mi se približi!

⁹ Gle, Gospod mi Jahve pomaže,
tko će me osuditi?
Svi će se oni k’o haljina izlizati,
moljac će ih razjesti.

¹⁰ Tko god se od vas Jahve boji,
nek’ posluša glas sluge njegova!
Tko u tmini hodi,
bez tračka svjetlosti,
nek’ se uzda u ime Jahvino,
nek’ se na Boga svog osloni.

¹¹ Ali svi vi oganj palite,
raspirujete žeravicu.
Idite u plamenove ognja svojega,
i u žeravu koju raspiriste.
Tako će vam moja učiniti ruka:
ležat ćete u mukama.