SCRUTATIO

Mercoledi, 8 ottobre 2025 - Santa Pelagia ( Letture di oggi)

Izaija 49


font
Biblija HrvatskiBIBBIA VOLGARE
1 Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki!
Jahve me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
1 Udite me, isole, e attendete voi, populi, dalla lunga: lo Signore mi chiamò; del ventre della mia madre ricordossi del mio nome.
2 Od usta mojih britak mač je načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
2 E fece la mia bocca come uno coltello acuto, e difese me sotto l'ombra della sua mano, e puosemi come una saetta eletta; e puosemi nel suo carcasso.
3 Rekao mi: »Ti si sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
3 E disse a me: o Israel, tu se' lo mio servo, però che in te mi glorierò.
4 A ja rekoh: »Zaludu sam se mučio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Jahve je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
4 E io dissi: io m' affaticai invano, sanza cagione, e consumai la mia fortezza vanamente; adunque lo mio giudicio sì è col Signore, (e la mia fortezza) e la mia opera col mio Iddio.
5 A sad govori Jahve,
koji me od utrobe slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Jahvinim,
Bog moj bijaše mi snaga.
5 E ora questo dice lo Signore, lo quale formò me nel ventre servo a sè, acciò ch' io rimeni a lui Iacob, e Israel non si radunerà; e sono glorificato nelli occhi del Signore, e lo mio Iddio fue mia fortezza.
6 I reče mi:
»Premalo je da mi budeš sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj do nakraj zemlje doneseš.«
6 E disse: poco è, che tu sii servo a me, a risuscitare le schiatte di Iacob, e a convertire le feccie d' Israel. Ed [ecco], io diedi te per luce delle genti, acciò che tu sii mia salute insino alle estremità della terra.
7 Ovako govori Jahve,
otkupitelj Izraelov, Svetac njegov,
onome kog preziru i odbacuju narodi,
sluzi silničkome:
»Kad vide, dići će se kraljevi,
bacit će se ničice knezovi,
zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao,
Sveca Izraelova, koji te izabrao.«
7 Questo dice lo Signore nostro ricomperatore, lo santo d'Israel, all' anima dispregevole, alla gente abominevole e al servo de' signori: li re vederanno, e li principi si leveranno suso, e adoreranno lo Signore, però che fedele è lo santo d' Israel, il quale hae eletto te.
8 Ovako govori Jahve:
»U vrijeme milosti ja ću te uslišiti,
u dan spasa ja ću ti pomoći.
Sazdao sam te i postavio
za savez narodu,
da zemlju podignem,
da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,
8 Questo dice lo Signore: io ho esaudito te nel tempo piacevole, e aiutai te nel dì della salute, e guardai te, e diedi te nel patto del popolo, acciò che tu svegliassi la terra e possedessi le ereditadi dissipate;
9 da kažeš zasužnjenima: ‘Iziđite!’
a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’
Oni će pásti uzduž svih putova,
i paša će im biti po svim goletima.
9 acciò che dicessi a coloro i quali sono legati: uscite fuori, e a quelli che sono nelle tenebre: fatevi vedere. E pascerannosi sopra le vie, e in tutti li piani sono le loro pasture.
10 Neće više gladovat’ i žeđati,
neće ih mučiti žega ni sunce,
jer vodit će ih onaj koji im se smiluje,
dovest će ih k izvorima vode.
10 Non averanno nè fame nè sete, e non li percoterae il caldo nè il sole; però che quello che ha misericordia di loro, sì li reggerà, e abbevereralli nelle fonti delle acque.
11 Sve gore svoje obratit će u putove,
i ceste će se moje povisiti.«
11 E porrò tutti li monti miei nella via, e le vie mie saranno esaltate.
12 Gle, jedni dolaze izdaleka,
drugi sa sjevera i sa zapada,
a neki iz zemlje sinimske.
12 Ecco, questi verranno dalla lunga, e quelli dalla parte d' aquilone e del mare, e questi dalla terra d'austro.
13 Kličite, nebesa, veseli se, zemljo,
podvikujte, planine, od veselja;
jer Jahve tješi narod svoj,
on je milosrdan nevoljnima.
13 O cieli, date laude, e tu, terra, ti rallegra, e voi, monti, gridate la laude; però che Iddio hae consolato il popolo suo, e averà misericordia delli suoi poveri.
14 Sion reče: »Jahve me ostavi,
Gospod me zaboravi.«
14 E disse (la terra che si chiama) Sion: lo Signore ha (lasciato e) abbandonato me, e hae dimenticato me.
15 »Može li žena zaboravit’ svoje dojenče,
ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
tebe ja zaboraviti neću.
15 Or puote l'uomo dimenticare lo suo figliuolo, ch' egli non abbia misericordia del figliuolo del suo ventre? E se l'averà dimenticato, io pure non dimenticherò te.
16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao,
zidovi tvoji svagda su mi pred očima.
16 Ecco ch' io t' hoe assegnata nelle mie mani; le tue mura sempre sono innanzi a' miei occhi.
17 Obnovitelji tvoji hitaju,
rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
17 Li tuoi ordinatori vennero a distruggere te, e così guastandoti se ne uscirono fuori.
18 Obazri se oko sebe i pogledaj:
sabiru se svi i dolaze k tebi.
Života mi moga« – riječ je Jahvina –
»svima ćeš se njima zaodjenuti k’o nakitom,
i njima ćeš se k’o nevjesta ukrasiti!
18 Alza li tuoi occhi nel circuito, e vedi; tutti questi (che tu vedi) sono radunati (qui nel tuo nome) e sono venuti a te. Io vivo, dice lo Signore, perchè tu sarai vestita di costoro, come di belli ornamenti, e circundera'li a te quasi una sposa.
19 Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline
i tvoja zemlja poharana
pretijesna će biti žiteljima tvojim
kad se udalje oni što te zatirahu.
19 Però che li tuoi deserti e la terra della tua ruina saranno ristretti per la moltitudine delli abitatori, e saranno iscacciati della lunga coloro i quali inghiottivano te.
20 Opet će na tvoje uši reći
sinovi kojih si bila lišena:
‘Pretijesno mi je mjesto ovo,
makni se da se mogu smjestiti.’
20 Ancora diranno nelle tue orecchie li figliuoli della tua sterilitade: io hoe lo luogo mio molto stretto, e però fammi uno poco di spazio acciò ch' io possa abitare.
21 I ti ćeš se u srcu svom zapitati:
‘Tko mi rodi sve ove?
Bijah bez djece, neplodna,
prognana i odbačena,
pa tko ih podiže?
Bijah, eto, sama ostala,
a oni gdje su bili?’«
21 E dirai nel cuore tuo: chi generò a me costoro? Io sono isterile e non partorisco, e sono peregrina e posta in servitù. E costoro chi li ha nutriti? io abbandonata e sola era; e dove erano questi?
22 Ovako govori Gospod Jahve:
»Evo, dajem rukom znak narodima
i zastavu svoju dižem plemenima.
Vratit će ti u naručju sinove,
nosit će ti kćeri na plećima.
22 Questo dice lo Signore Iddio: ecco io leverò alta la mia mano alle genti, e la mia insegna innalzerò alli populi. E recheranno li tuoi figliuoli, e le tue figliuole porteranno sopra li loro omeri.
23 Kraljevi će biti tvoji skrbnici,
a kneginje im tvoje dojkinje.
Klanjat će ti se licem do zemlje,
i prah će lizat’ s tvojih nogu.
I znat ćeš da sam ja Jahve:
koji se u me uzdaju, neće se posramiti.«
23 E li re saranno li tuoi nutricatori, e le regine tue nutricatrici; e adoreranno te stando col volto chinato in terra, e leccheranno la polvere dei tuoi piedi. E saprai ch' io sono lo Signore, sopra lo quale non saranno confusi quelli che averanno speranza in lui.
24 Može li se otet’ plijen junaku?
Može li sužanj pobjeć’ pobjedniku?
24 Or sarà tolta la preda di mano al forte? ovvero la cosa che sarà stata presa dell' uomo robusto, potrà essere salva?
25 Da, ovako govori Jahve:
»Bit će oduzet sužanj junaku,
pobjeći će plijen pobjedniku!
S onima koji se s tobom spore
ja ću se sporiti,
tvoju djecu ja ću izbaviti;
25 Però che questo dice lo Signore in verità che la prigionia sarà tolta dal forte; e quello che sarà stato tolto dal robusto, sarà salvo. E io giudicherò coloro li quali hanno giudicato te, e io farò salvi li tuoi figliuoli.
26 tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo,
i svojom krvlju opit će se kao moštom.
I znat će svako tijelo
da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj,
i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.«
26 E darò cibi alli tuoi nemici le loro carni; e farolli inebriare dello loro sangue, come fosse mosto; e saprà ogni generazione, ch' io sono lo Signore che salvo te, e sono lo forte ricomperatore tuo, lo Iddio di Iacob.