Izaija 18

¹ Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških,

² tebi koja šalješ morem glasnike
i vodom u čamcima rogoznim.
Idite, brzi glasnici,
k narodu stasitu, tamnoputu,
k narodu kog se boje odvajkada,
narodu žilavu, zavojevaču,
čija je zemlja rijekama izbrazdana.

³ Svi stanovnici kruga zemaljskoga,
i vi, žitelji zemlje,
kad se zastava na brdu digne, gledajte;
kad rog zatrubi, slušajte.

⁴ Jer ovako mi govori Jahve:
»Mirno ću gledati s mjesta svojega,
k’o prozirna žega podnevna,
k’o rosan oblak za vrućine žetvene.

⁵ Prije berbe, kad loza ocvate
i cvijet u grozdove dozri,
nožima će posjeći mladice,
povezati, ukloniti grane.

⁶ Svi će biti ostavljeni
grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim.
Grabljivice će na njima ljetovati,
zvijeri zemaljske zimovati.«

⁷ U ono će vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevački, čija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad vojskama, k mjestu imena Jahve nad vojskama – na goru Sion.