Joel 1

¹ Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu.

² Čujte ovo, starci,
počujte, svi žitelji zemlje!
Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane
il’ u dane vaših otaca?

³ Recite ovo svojim sinovima,
vaši sinovi svojim sinovima,
a njihovi sinovi potonjem koljenu.

⁴ Što ostavi šaška, proždrije skakavac,
što ostavi skakavac, proždrije gusjenica,
što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac.

⁵ Probudite se, pijanice, i plačite!
Sve vinopije, tužite
za novim vinom:
iz usta vam je oteto.

⁶ Jer prekri moju zemlju
narod moćan i bezbrojan;
zubi su mu kao zubi lavlji,
očnjaci mu kao u lavice.

⁷ Opustoši mi lozu vinovu
i polomi smokve moje;
oguli ih i razbaca,
grane su im pobijeljele.

⁸ Plačite k’o djevica odjevena u kostrijet
za zaručnikom svojim.

⁹ Nestade prinosnice i ljevanice
iz doma Jahvina.
Tuže svećenici,
sluge Jahvine.

¹⁰ Opustošeno polje,
zemlja poharana.
Poharano žito,
vino propade,
presahnu ulje.

¹¹ Tugujte, težaci,
kukajte, vinogradari,
za pšenicom i za ječmom,
jer propade žetva poljska.

¹² Loza usahnu,
uvenu smokva,
mogranj, palma i jabuka:
svako se drvo poljsko sasuši.
Da, nestade radosti
između sinova ljudskih.

¹³ Svećenici, opašite kostrijet i tužite!
Službenici žrtvenika, naričite!
Dođite, prenoćite u kostrijeti,
službenici Boga mojeg!
Jer iz doma Boga našeg
nesta prinosnice i ljevanice!

¹⁴ Naredite sveti post,
proglasite zbor svečani;
starješine, saberite sve stanovnike zemlje
u kuću Jahve, Boga svojeg.
Zavapijte Jahvi:

¹⁵ »Jao dana!«
Jer Jahvin dan je blizu
i dolazi k’o pohara od Svevišnjeg.

¹⁶ Ne iščeznu li hrana
pred našim očima?
Nije li nestalo radosti i sreće
iz doma Boga našega?

¹⁷ Istrunu zrnje
pod grudama;
puste su žitnice,
porušene spreme
jer žita nesta.

¹⁸ Kako li stoka uzdiše!
Krda goveda podivljala lutaju
jer im nema paše.
Čak i stada ovaca kaznu podnose.

¹⁹ Tebi, Jahve, vapijem:
oganj popali pašnjake pustinjske,
plamen sažga
sva stabla poljska.

²⁰ Čak i zvijeri čeznu za tobom,
jer presušiše potoci,
oganj popali pašnjake pustinjske.