Jeremija 20

¹ A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi.

² I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u domu su Jahvinu.

³ A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: »Jahve te više ne zove Pašhur, već ‘Užas odasvud’.

⁴ Jer ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti.

⁵ I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.’

⁶ A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.«

⁷ »Ispovijesti« Ti me zavede, o Jahve,
i dadoh se zavesti,
nadjačao si me
i svladao me.
A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan,
svatko me ismijava.

⁸ Jer kad god progovorim, moram vikati,
naviještati moram: »Nasilje! Propast!«
Doista, riječ mi Jahvina postade
na ruglo i podsmijeh povazdan.

⁹ I rekoh u sebi: neću više na nj misliti
niti ću govoriti u njegovo ime.
Al’ tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj,
zapretan u kostima mojim:
uzalud se trudih da izdržim,
ne mogoh više.

¹⁰ Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud!
Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.«
Svi koji mi bijahu prijatelji
čekahu moj pad.
»Možda ga zavedemo,
pa ćemo njim ovladati
i njemu se osvetiti!«

¹¹ Sa mnom je Jahve kao snažan junak!
Zato će progonitelji moji posrnuti
i neće nadvladati,
postidjet će se veoma zbog poraza,
zbog nezaboravne vječne sramote.

¹² O Jahve nad vojskama, koji proničeš pravednika
i vidiš mu bubrege i srce,
daj da vidim kako im se osvećuješ,
jer tebi povjerih parnicu svoju.

¹³ Pjevajte Jahvi,
hvalite Jahvu,
jer on izbavi dušu sirote
iz ruku zlikovaca.

¹⁴ Proklet bio dan kad se rodih,
dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!

¹⁵ Proklet bio čovjek
koji ocu mom dojavi:
»Rodio ti se sin, muškić!«
i time mi oca obradova.

¹⁶ Tom čovjeku bilo kao gradovima
što ih Jahve nemilice razvali;
već u cik zore čuo zapomaganje
i poklike bojne u podne,

¹⁷ jer me ne pogubi u majčinoj utrobi
da bi majka bila moj grob,
da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!

¹⁸ O, zašto izađoh iz majčina krila?
Da vidim jad i nevolju
i u sramoti da dokončam dane!