Knjiga o Jobu 4
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | SAGRADA BIBLIA |
---|---|
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: | 1 Elifaz de Temã tomou a palavra nestes termos: |
2 »Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat’ od riječi! | 2 Se arriscarmos uma palavra, talvez ficarás aflito, mas quem poderá impedir-me de falar? |
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; | 3 Eis: exortaste muita gente, deste força a mãos débeis, |
4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. | 4 tuas palavras levantavam aqueles que caíam, fortificaste os joelhos vacilantes. |
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! | 5 Agora que é a tua vez, enfraqueces; quando és atingido, te perturbas. |
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? | 6 Não é tua piedade a tua esperança, e a integridade de tua vida, a tua segurança? |
7 Ta sjeti se: nevin – propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? | 7 Lembra-te: qual o inocente que pereceu? Ou quando foram destruídos os justos? |
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. | 8 Tanto quanto eu saiba, os que praticam a iniqüidades e os que semeiam sofrimento, também os colhem. |
9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. | 9 Ao sopro de Deus eles perecem, e são aniquilados pelo vento de seu furor. |
10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k’o zubi u lavića. | 10 Urra o leão, e seu rugido é abafado; os dentes dos leõezinhos são quebrados. |
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. | 11 A fera morreu porque não tinha presa, e os filhotes da leoa são dispersados. |
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. | 12 Uma palavra chegou a mim furtivamente, meu ouvido percebeu o murmúrio, |
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, | 13 na confusão das visões da noite, na hora em que o sono se apodera dos humanos. |
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. | 14 Assaltaram-me o medo e o terror, e sacudiram todos os meus ossos; |
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. | 15 um sopro perpassou pelo meu rosto, e fez arrepiar o pêlo de minha pele. |
16 Stajao je netko – lica mu ne poznah – ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat: | 16 Lá estava um ser - não lhe vi o rosto - como um espectro sob meus olhos. |
17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? | 17 Ouvi uma débil voz: Pode um homem ser justo na presença de Deus, pode um mortal ser puro diante de seu Criador? |
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje – | 18 Ele não confia nem em seus próprios servos; até mesmo em seus anjos encontra defeitos, |
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: | 19 quanto mais em seus hóspedes das casas de argila que têm o pó por fundamento! São esmagados como uma traça; |
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda – nitko i ne vidi. | 20 entre a noite e a manhã são aniquilados; sem que neles se preste atenção, morrem para sempre. |
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’ | 21 Não foi arrancada a estaca da tenda deles? Morrem por não terem conhecido a sabedoria. |