SCRUTATIO

Sabato, 11 ottobre 2025 - San Daniele m. ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 4


font
Biblija HrvatskiSAGRADA BIBLIA
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:1 Elifaz de Temã tomou a palavra nestes termos:
2 »Možeš li podnijeti da ti progovorim?
Ali tko se može uzdržat’ od riječi!
2 Se arriscarmos uma palavra, talvez ficarás aflito, mas quem poderá impedir-me de falar?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio,
okrijepio si iznemogle mišice;
3 Eis: exortaste muita gente, deste força a mãos débeis,
4 riječju svojom klonule si pridizao,
ojačavao si koljena klecava.
4 tuas palavras levantavam aqueles que caíam, fortificaste os joelhos vacilantes.
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom,
na tebe kad pade, čitav si se smeo!
5 Agora que é a tua vez, enfraqueces; quando és atingido, te perturbas.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje,
neporočnost tvoja životu ufanje?
6 Não é tua piedade a tua esperança, e a integridade de tua vida, a tua segurança?
7 Ta sjeti se: nevin – propade li kada?
Kada su zatrti bili pravednici?
7 Lembra-te: qual o inocente que pereceu? Ou quando foram destruídos os justos?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore
i nevolju sije, nju će i požeti.
8 Tanto quanto eu saiba, os que praticam a iniqüidades e os que semeiam sofrimento, também os colhem.
9 Od daha Božjega oni pogibaju,
na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
9 Ao sopro de Deus eles perecem, e são aniquilados pelo vento de seu furor.
10 Rika lavlja, urlik leopardov
krše se k’o zubi u lavića.
10 Urra o leão, e seu rugido é abafado; os dentes dos leõezinhos são quebrados.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena,
rasuli se mladi lavičini.
11 A fera morreu porque não tinha presa, e os filhotes da leoa são dispersados.
12 Tajna riječ se meni objavila,
šapat njen je uho moje čulo.
12 Uma palavra chegou a mim furtivamente, meu ouvido percebeu o murmúrio,
13 Noću, kada snovi duh obuzmu
i san dubok kad na ljude pada,
13 na confusão das visões da noite, na hora em que o sono se apodera dos humanos.
14 strah i trepet mene su svladali,
kosti moje žestoko se stresle.
14 Assaltaram-me o medo e o terror, e sacudiram todos os meus ossos;
15 Dah mi neki preko lica prođe,
digoše se dlake na mom tijelu.
15 um sopro perpassou pelo meu rosto, e fez arrepiar o pêlo de minha pele.
16 Stajao je netko – lica mu ne poznah –
ali likom bješe pred očima mojim.
Posvuda tišina; uto začuh šapat:
16 Lá estava um ser - não lhe vi o rosto - como um espectro sob meus olhos.
17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan?
Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
17 Ouvi uma débil voz: Pode um homem ser justo na presença de Deus, pode um mortal ser puro diante de seu Criador?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje,
i anđele svoje za grijeh okrivljuje –
18 Ele não confia nem em seus próprios servos; até mesmo em seus anjos encontra defeitos,
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih
kojima je temelj u prahu zemaljskom.
Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
19 quanto mais em seus hóspedes das casas de argila que têm o pó por fundamento! São esmagados como uma traça;
20 od jutra do mraka u prah pretvore,
nestaju zasvagda – nitko i ne vidi.
20 entre a noite e a manhã são aniquilados; sem que neles se preste atenção, morrem para sempre.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora,
pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’
21 Não foi arrancada a estaca da tenda deles? Morrem por não terem conhecido a sabedoria.