SCRUTATIO

Domenica, 12 ottobre 2025 - Nostra Signora del Pilar ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 39


font
Biblija HrvatskiBIBBIA RICCIOTTI
1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlâdê košute?1 - Sai forse tu il tempo in cui figliano le stambecche fra le rupi, ovvero hai tu osservato le cerve quando partoriscono?
2 Izbroji li koliko nose mjeseci,
znaš li u koje doba se omlade?
2 Conti tu i mesi di loro gravidanza, e conosci tu il tempo del loro parto?
3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju
i breme usred pustinje odlažu,
3 S'accosciano esse sul feto per partorire, ed emettono gemiti:
4 a kad im porod ojača, poraste,
ostave ga i ne vraćaju mu se.
4 si separano da esse i loro nati e vanno alla pastura, s'allontanano nè ad esse ritornano.
5 Tko dade divljem magarcu slobodu
i tko to oglav skinu njemu s glave?
5 Chi ha mandato libero l'onagro, e i suoi legami chi li ha sciolti?
6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju
i polja slana da ondje živuje.
6 Ad esso io diedi il deserto quale casae qual sua dimora la terra di salsuggine.
7 Buci gradova on se podruguje
i ne sluša goničevih povika.
7 Disprezza egli il tumulto della città, e urla di mandriano non ascolta;
8 Luta brdima, svojim pašnjacima,
u potrazi za zeleni svakakvom.
8 visita torno torno i monti del suo pascolo, e ogni verde zolla egli ricerca.
9 Možeš li slugom učinit’ bivola,
zadržat’ ga noć jednu za jaslama?
9 Vorrà forse servirti il rinoceronte, ovvero starsene alla tua mangiatoia?
10 Možeš li njega za brazdu prikovat’
da ralo vuče po docima tvojim?
10 Legherai tu forse il rinoceronte col tuo giogo all'aratro, ovvero erpicherà esso le zolle delle valli dietro a te?
11 Možeš li se osloniti na njega
jer je njegova snaga prevelika
i prepustit’ mu težak svoj posao?
11 Faresti forse assegnamento sulla grande sua forza, e affideresti a lui i tuoi proventi [agricoli]?
12 Misliš li tebi da će se vratiti
i na gumno ti dotjerati žito?
12 Spereresti forse ch'esso [trebbiando] ti renda la tua sementa, radunandola sulla tua aia?
13 Krilima svojim noj trepće radosno,
iako krila oskudnih i perja.
13 La penna dello struzzo è forse simile alle penne della cicogna e dello sparviere?
14 On svoja jaja na zemlji ostavlja,
povjerava ih pijesku da ih grije,
14 Quando esso abbandona le sue uova in terra, le scaldi forse tu nella polvere?
15 ne mareć’ što ih zgazit’ može noga
ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
15 Esso si scorda che un piede le può calpestare, e le fiere del campo le schiacciano.
16 S nojićima k’o s tuđima postupa;
što mu je trud zaludu, on ne mari.
16 È crudele verso i suoi figli, come non fossero suoi, sperde le sue fatiche senza che vi sia alcuna minaccia.
17 Jer Bog je njega lišio pameti,
nije mu dao nikakva razbora.
17 Dio infatti l'ha privato di sapienza, nè gli ha impartito intelligenza;
18 Ali kada na let krila raširi,
tada se ruga konju i konjaniku.
18 tuttavia, quando è tempo, stende in alto le ali, si burla del cavallo e del suo cavaliere.
19 Zar si ti konja obdario snagom,
zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
19 Dai forse al cavallo vigoria, o nel suo collo immetti tu il nitrito?
20 Zar ti činiš da skače k’o skakavac,
da u strah svakog nagoni rzanjem?
20 Lo fai forse saltare come una cavalletta, nella magnificenza del suo sbuffare terribile?
21 Kopitom zemlju veselo raskapa,
neustrašivo srlja na oružje.
21 L'unghia sua scava la terra, ed esulta, con violenza scagliasi incontro agli armati;
22 Strahu se ruga, ničeg se ne boji,
ni pred mačem uzmaknuti neće.
22 disprezza esso il timore, non la cede di fronte alla spada.
23 Na sapima mu zvekeće tobolac,
koplje sijeva i ubojna sulica.
23 Addosso a lui tintinna la faretra, vibrano la lancia e lo scudo.
24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore;
kad rog zasvira, tko će ga zadržat’:
24 Spumante e fremente divora la terra, nè si tien fermo allo squillar di tromba.
25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha!
Izdaleka on ljuti boj već njuši,
viku bojnu i poklič vojskovođa.
25 Udendo la tromba esclama: - Ih! Ih! -fiuta da lungi la battagliale grida dei condottieri e il clamor dell'esercito.
26 Zar po promislu tvojem lijeće sokol
i prema jugu krila svoja širi?
26 Forse per tua bravura si veste di piume lo sparviere, ed espande l'ali sue verso il mezzogiorno?
27 Zar se na nalog tvoj diže orao
i vrh timora gnijezdo sebi vije?
27 Forse per tuo comando si leva in alto l'aquila, e in luoghi eccelsi pone il suo nido?
28 Na litici on stanuje i nòćî,
na grebenima vrleti visokih.
28 Sulle rupi essa abita, e dimorasu scoscese rocce e inaccessibili gioghi:
29 Odatle na plijen netremice vreba,
oči njegove vide nadaleko.
29 di là essa scruta la preda, da lungi i suoi occhi esplorano.
30 Krvlju se hrane njegovi orlići;
gdje je ubijenih, tamo je i on.«
30 I suoi piccoli lambiscono sangue, e ovunque sia un cadavere, subito essa ritrovasi.»
31 E soggiungendo il Signore, disse a Giobbe:
32 «Chi vuol contendere con Dio, s'acquieta forse così facilmente? eppur chi fa riprensioni a Dio, gli deve rispondere.»
33 Rispose allora Giobbe al Signore e disse:
34 «Ho parlato con leggerezza; che cosa potrei io rispondere? la mia mano sulla mia bocca io pongo.
35 Ho parlato una prima volta, e vorrei non aver parlato: e poi una seconda, ma non replicherò più.»