SCRUTATIO

Martedi, 15 settembre 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Geremia 8


font
LA SACRA BIBBIABiblija Hrvatski
1 In quel tempo, oracolo del Signore, si estrarranno dai loro sepolcri le ossa di tutti i re di Giuda e le ossa dei suoi prìncipi, le ossa dei sacerdoti e le ossa dei profeti e le ossa degli abitanti di Gerusalemme,1 »U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.
2 e saranno esposte al sole e alla luna e a tutto l'esercito celeste che hanno prediletto e che hanno servito, ai quali sono andati dietro e che hanno consultato e ai quali si sono prostrati; non saranno raccolte né saranno seppellite, ma saranno come letame sulla superficie della terra.2 I razasut će ih prema Suncu, prema Mjesecu i prema svoj Vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji.
3 Allora sarà preferibile la morte alla vita per tutto il resto che sopravvivrà di questa malvagia famiglia in ogni luogo dove li avrò dispersi, oracolo del Signore degli eserciti.3 Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života« – riječ je Jahve nad vojskama.
4 Dunque dirai loro: "Così dice il Signore: Chi cade, forse che non si rialza? O chi si svia, forse non ritorna?4 »Reci im: Ovako govori Jahve:
‘Padne li tko, neće li opet ustati,
zaluta li, neće li se opet vratiti?
5 Perché s'è sviato questo popolo, Gerusalemme, con una ribellione perpetua? Sono attaccati all'inganno, rifiutano di ritrarsi indietro.5 Zašto onda taj narod luta
uporno i neprekidno?
Čvrsto se drže laži,
neće da se obrate.
6 Ho prestato attenzione e ho ascoltato: non parlano rettamente; nessuno si pente della sua malvagità, dicendo: "Cosa abbiamo fatto?". Ognuno torna alla propria corsa, qual cavallo lanciato alla battaglia!6 Pazio sam i osluškivao:
Ne govore kako valja.
Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje,
i ne govori ‘Što učinih?’
Svatko je skrenuo trku svoju
kao konj kad u boj nagne.
7 Perfino la cicogna nel cielo conosce i tempi suoi, e la colomba, la rondine e la gru osservano il tempo del loro ritorno; ma il popolo mio non conosce il giudizio del Signore!7 Čak i roda pod nebom
zna svoje vrijeme,
grlica, lastavica i ždral
drže se vremena kad se moraju vratiti.
A moj narod ne poznaje
suda Jahvina.’«
8 Come potete dire: "Noi siamo saggi e la legge del Signore è con noi"? Certo, ecco: a menzogna l'ha ridotta la penna menzognera degli scribi.8 Kako možete tvrditi: »Mi smo mudri,
u nas je Zakon Jahvin!«
Zaista, u laž ga je pretvorila
lažljiva pisaljka pisara!
9 Saranno svergognati i saggi, sconcertati e intrappolati. Ecco: la parola del Signore han rigettato: che cosa è, dunque, sapienza per loro?9 Mudraci će biti osramoćeni,
prestravljeni i uhvaćeni u zamku.
Gle, oni prezreše riječ Jahvinu!
A njihova mudrost – što im koristi?
10 Per questo consegnerò le loro donne a stranieri, i loro campi ai conquistatori, perché dal piccolo al grande tutti essi compiono frode; dal profeta al sacerdote, tutti essi praticano la menzogna.10 »Zato ću žene njihove dati strancima,
a vaša polja osvajačima.
Jer od najmanjeg do najvećega
svi gramze za plijenom,
od prorokâ do svećenikâ
svi su varalice.
11 Essi curano la ferita del mio popolo alla leggera. Dicono: "Salute, salute", ma salute non c'è.11 I olako liječe ranu naroda mojega
vičući: ‘Mir! Mir!’
Ali mira nema.
12 Arrossiscano, perché compiono abominazioni! Di nessuna onta arrossiscono più né sanno più vergognarsi! Per questo cadranno tra coloro che cadono, saranno prostrati quando io li visiterò. Oracolo del Signore.12 Neka se postide što gnusobu počiniše,
no oni više ne znaju što je stid,
ne umiju se više crvenjeti.
Zato će popadati s onima što padaju,
srušit će se kad stanem kažnjavati«
– govori Jahve.
13 Vorrei raccogliere il loro raccolto, oracolo del Signore, ma non c'è uva nella vigna e non ci sono fichi sulla ficaia; anche il fogliame è avvizzito! Ho procurato loro, quindi, chi li calpesti!".13 »Htjedoh u berbu k njima« – riječ je Jahvina –
»a ono ni grozda na trsu,
ni smokve na smokvi;
čak je i lišće uvelo.
Zato ih predah
onima što prolaze kraj njih.
14 "Perché ce ne stiamo seduti? Radunatevi ed entriamo nelle città fortificate e ivi saremo distrutti: tanto il Signore, Dio nostro, ci vuole distruggere e farci bere acque avvelenate perché abbiamo peccato contro il Signore!14 ‘Zašto još čekamo?
Na okup!
Zavucimo se u tvrde gradove
da ondje izginemo,
jer nas Jahve, Bog naš, zatire,
napaja nas vodom otrovanom,
jer zgriješismo protiv Jahve.
15 Aspettavamo la salvezza, ma senza profitto; il tempo della guarigione ed ecco il terrore".15 Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
16 Da Dan si ode lo sbuffare dei suoi cavalli; per lo strepito dei nitriti dei suoi stalloni trema tutto il paese; arrivano e divorano il paese e quanto contiene, la città e i suoi abitanti.16 Iz Dana dopire
njištanje konja njegovih,
od rzanja njegovih pastuha
dršće zemlja sva.
Dolaze da proždru zemlju i što je napunja,
grad i žitelje u njemu.’
17 "Sì, eccomi a mandare contro di voi serpenti velenosi contro i quali non avete incantesimo, cosicché vi morderanno". Oracolo del Signore.17 I gle, puštam na vas otrovnice
protiv kojih nema čarolija;
ujedat će vas«
– riječ je Jahvina –
18 Senza rimedio cresce il dolore, dentro di me il mio cuore languisce.18 »lijeka biti neće.«
Bol me spopada,
srce mi iznemoglo.
19 Ecco un clamore: è il grido della figlia del mio popolo da terra di vasta estensione! "Forse che il Signore non sta in Sion, ovvero il suo re non è in essa?". Perché mi hanno irritato con i loro idoli con nullità straniere?19 Evo zapomažu kćeri naroda moga
iz zemlje daleke:
»Zar Jahve nije više na Sionu?
Kralj njegov?
‘Zašto me razjariše svojim kipovima,
ništavilima tuđinskim?’
20 E' passata la mietitura, terminata l'estate, e noi non siamo stati salvati.20 Žetva prođe, minu ljeto,
a mi nismo spašeni!«
21 Per la ferita della figlia del mio popolo sono ferito, sono costernato, lo spavento mi afferra.21 Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena,
žalostan sam, stravom obuzet.
22 Non c'è più balsamo in Gàlaad? non c'è più ivi alcun medico? Perché, allora, non migliora la ferita della figlia del mio popolo?22 Zar u Gileadu nema balzama?
Nema li ondje liječnika?
Ta zašto ne dolazi
ozdravljenje kćeri naroda mojega?
23 Chi renderà la mia testa una fonte e i miei occhi una sorgente di lacrime, perché io pianga giorno e notte gli uccisi della figlia del popolo mio?23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo,
a oči moje u vrutak suza,
danju i noću da plačem
nad poginulima kćeri svoje,
naroda svojega?!