Poslanica Hebrejima 1

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;	1 Multifariam, multisque modis olim Deus loquens patribus in prophetis :
2 konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.	2 novissime, diebus istis locutus est nobis in Filio, quem constituit hæredem universorum, per quem fecit et sæcula :
3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;	3 qui cum sit splendor gloriæ, et figura substantiæ ejus, portansque omnia verbo virtutis suæ, purgationem peccatorum faciens, sedet ad dexteram majestatis in excelsis :
4 postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.	4 tanto melior angelis effectus, quanto differentius præ illis nomen hæreditavit.
5 Ta kome od anđelâ ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.	5 Cui enim dixit aliquando angelorum : Filius meus es tu, ego hodie genui te ? Et rursum : Ego ero illi in patrem, et ipse erit mihi in filium ?
6 A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.	6 Et cum iterum introducit primogenitum in orbem terræ, dicit : Et adorent eum omnes angeli Dei.
7 Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,	7 Et ad angelos quidem dicit : Qui facit angelos suos spiritus, et ministros suos flammam ignis.
8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.	8 Ad Filium autem : Thronus tuus Deus in sæculum sæculi : virga æquitatis, virga regni tui.
9 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.	9 Dilexisti justitiam, et odisti iniquitatem : propterea unxit te Deus, Deus tuus, oleo exultationis præ participibus tuis.
10 I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.	10 Et : Tu in principio, Domine, terram fundasti : et opera manuum tuarum sunt cæli.
11 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća.	11 Ipsi peribunt, tu autem permanebis, et omnes ut vestimentum veterascent :
12 Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja.	12 et velut amictum mutabis eos, et mutabuntur : tu autem idem ipse es, et anni tui non deficient.
13 Za koga pak od anđelâ ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!?	13 Ad quem autem angelorum dixit aliquando : Sede a dextris meis, quoadusque ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum ?
14 Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?	14 Nonne omnes sunt administratorii spiritus, in ministerium missi propter eos, qui hæreditatem capient salutis ?