Prva poslanica Korinćanima 13

Biblija Hrvatski	Revised Standard Version Catholic Edition
1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.	1 If I speak in the tongues of men and of angels, but have not love, I am a noisy gong or a clanging cymbal.
2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!	2 And if I have prophetic powers, and understand all mysteries and all knowledge, and if I have all faith, so as to remove mountains, but have not love, I am nothing.
3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.	3 If I give away all I have, and if I deliver my body to be burned, but have not love, I gain nothing.
4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;	4 Love is patient and kind; love is not jealous or boastful;
5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;	5 it is not arrogant or rude. Love does not insist on its own way; it is not irritable or resentful;
6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;	6 it does not rejoice at wrong, but rejoices in the right.
7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.	7 Love bears all things, believes all things, hopes all things, endures all things.
8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.	8 Love never ends; as for prophecies, they will pass away; as for tongues, they will cease; as for knowledge, it will pass away.
9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.	9 For our knowledge is imperfect and our prophecy is imperfect;
10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.	10 but when the perfect comes, the imperfect will pass away.
11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.	11 When I was a child, I spoke like a child, I thought like a child, I reasoned like a child; when I became a man, I gave up childish ways.
12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!	12 For now we see in a mirror dimly, but then face to face. Now I know in part; then I shall understand fully, even as I have been fully understood.
13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.	13 So faith, hope, love abide, these three; but the greatest of these is love.