SCRUTATIO

Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 - Santi Martiri Vietnamiti ( Letture di oggi)

Evanđelje po Ivanu 6


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 1974
1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.1 Dopo questi fatti, Gesù andò all'altra riva del mare di Galilea, cioè di Tiberìade,
2 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.2 e una grande folla lo seguiva, vedendo i segni che faceva sugli infermi.
3 A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.3 Gesù salì sulla montagna e là si pose a sedere con i suoi discepoli.
4 Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.4 Era vicina la Pasqua, la festa dei Giudei.
5 Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?«5 Alzati quindi gli occhi, Gesù vide che una grande folla veniva da lui e disse a Filippo: "Dove possiamo comprare il pane perché costoro abbiano da mangiare?".
6 To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.6 Diceva così per metterlo alla prova; egli infatti sapeva bene quello che stava per fare.
7 Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.«7 Gli rispose Filippo: "Duecento denari di pane non sono sufficienti neppure perché ognuno possa riceverne un pezzo".
8 Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:8 Gli disse allora uno dei discepoli, Andrea, fratello di Simon Pietro:
9 »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?«9 "C'è qui un ragazzo che ha cinque pani d'orzo e due pesci; ma che cos'è questo per tanta gente?".
10 Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.
10 Rispose Gesù: "Fateli sedere". C'era molta erba in quel luogo. Si sedettero dunque ed erano circa cinquemila uomini.
11 Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.11 Allora Gesù prese i pani e, dopo aver reso grazie, li distribuì a quelli che si erano seduti, e lo stesso fece dei pesci, finché ne vollero.
12 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«12 E quando furono saziati, disse ai discepoli: "Raccogliete i pezzi avanzati, perché nulla vada perduto".
13 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.13 Li raccolsero e riempirono dodici canestri con i pezzi dei cinque pani d'orzo, avanzati a coloro che avevano mangiato.
14 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!«14 Allora la gente, visto il segno che egli aveva compiuto, cominciò a dire: "Questi è davvero il profeta che deve venire nel mondo!".
15 Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.15 Ma Gesù, sapendo che stavano per venire a prenderlo per farlo re, si ritirò di nuovo sulla montagna, tutto solo.

16 Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,16 Venuta intanto la sera, i suoi discepoli scesero al mare
17 uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.17 e, saliti in una barca, si avviarono verso l'altra riva in direzione di Cafàrnao. Era ormai buio, e Gesù non era ancora venuto da loro.
18 More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.18 Il mare era agitato, perché soffiava un forte vento.
19 Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,19 Dopo aver remato circa tre o quattro miglia, videro Gesù che camminava sul mare e si avvicinava alla barca, ed ebbero paura.
20 a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!«20 Ma egli disse loro: "Sono io, non temete".
21 Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.21 Allora vollero prenderlo sulla barca e rapidamente la barca toccò la riva alla quale erano diretti.

22 Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.22 Il giorno dopo, la folla, rimasta dall'altra parte del mare, notò che c'era una barca sola e che Gesù non era salito con i suoi discepoli sulla barca, ma soltanto i suoi discepoli erano partiti.
23 Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.23 Altre barche erano giunte nel frattempo da Tiberìade, presso il luogo dove avevano mangiato il pane dopo che il Signore aveva reso grazie.
24 Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.24 Quando dunque la folla vide che Gesù non era più là e nemmeno i suoi discepoli, salì sulle barche e si diresse alla volta di Cafàrnao alla ricerca di Gesù.
25 Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?«25 Trovatolo di là dal mare, gli dissero: "Rabbì, quando sei venuto qua?".
26 Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
26 Gesù rispose: "In verità, in verità vi dico, voi mi cercate non perché avete visto dei segni, ma perché avete mangiato di quei pani e vi siete saziati.
27 Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
27 Procuratevi non il cibo che perisce, ma quello che dura per la vita eterna, e che il Figlio dell'uomo vi darà. Perché su di lui il Padre, Dio, ha messo il suo sigillo".
28 Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?«28 Gli dissero allora: "Che cosa dobbiamo fare per compiere le opere di Dio?".
29 Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«29 Gesù rispose: "Questa è l'opera di Dio: credere in colui che egli ha mandato".
30 Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?30 Allora gli dissero: "Quale segno dunque tu fai perché vediamo e possiamo crederti? Quale opera compi?
31 Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.«31 I nostri padri hanno mangiato la manna nel deserto, come sta scritto: 'Diede loro da mangiare un pane dal cielo'".
32 Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
32 Rispose loro Gesù: "In verità, in verità vi dico: non Mosè vi ha dato il pane dal cielo, ma il Padre mio vi dà il pane dal cielo, quello vero;
33 jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.«
33 il pane di Dio è colui che discende dal cielo e dà la vita al mondo".
34 Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.«34 Allora gli dissero: "Signore, dacci sempre questo pane".
35 Reče im Isus:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
35 Gesù rispose: "Io sono il pane della vita; chi viene a me non avrà più fame e chi crede in me non avrà più sete.
36 No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
36 Vi ho detto però che voi mi avete visto e non credete.
37 Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
37 Tutto ciò che il Padre mi dà, verrà a me; colui che viene a me, non lo respingerò,
38 jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
38 perché sono disceso dal cielo non per fare la mia volontà, ma la volontà di colui che mi ha mandato.
39 A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
39 E questa è la volontà di colui che mi ha mandato, che io non perda nulla di quanto egli mi ha dato, ma lo risusciti nell'ultimo giorno.
40 Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
40 Questa infatti è la volontà del Padre mio, che chiunque vede il Figlio e crede in lui abbia la vita eterna; io lo risusciterò nell'ultimo giorno".
41 Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.«41 Intanto i Giudei mormoravano di lui perché aveva detto: "Io sono il pane disceso dal cielo".
42 Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba’?«42 E dicevano: "Costui non è forse Gesù, il figlio di Giuseppe? Di lui conosciamo il padre e la madre. Come può dunque dire: Sono disceso dal cielo?".
43 Isus im odvrati:
»Ne mrmljajte među sobom!
43 Gesù rispose: "Non mormorate tra di voi.
44 Nitko ne može doći k meni
ako ga ne povuče Otac koji me posla;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
44 Nessuno può venire a me, se non lo attira il Padre che mi ha mandato; e io lo risusciterò nell'ultimo giorno.
45 Pisano je u Prorocima:
Svi će biti učenici Božji.
Tko god čuje od Oca i pouči se,
dolazi k meni.
45 Sta scritto nei profeti: 'E tutti saranno ammaestrati da Dio'. Chiunque ha udito il Padre e ha imparato da lui, viene a me.
46 Ne da bi tko vidio Oca,
doli onaj koji je kod Boga;
on je vidio Oca.
46 Non che alcuno abbia visto il Padre, ma solo colui che viene da Dio ha visto il Padre.
47 Zaista, zaista, kažem vam:
tko vjeruje, ima život vječni.
47 In verità, in verità vi dico: chi crede ha la vita eterna.
48 Ja sam kruh života.48 Io sono il pane della vita.
49 Očevi vaši jedoše u pustinji manu
i pomriješe.
49 I vostri padri hanno mangiato la manna nel deserto e sono morti;
50 Ovo je kruh koji silazi s neba:
da tko od njega jede,
ne umre.
50 questo è il pane che discende dal cielo, perché chi ne mangia non muoia.
51 Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta.«
51 Io sono il pane vivo, disceso dal cielo. Se uno mangia di questo pane vivrà in eterno e il pane che io darò è la mia carne per la vita del mondo".
52 Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?«52 Allora i Giudei si misero a discutere tra di loro: "Come può costui darci la sua carne da mangiare?".
53 Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
53 Gesù disse: "In verità, in verità vi dico: se non mangiate la carne del Figlio dell'uomo e non bevete il suo sangue, non avrete in voi la vita.
54 Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
54 Chi mangia la mia carne e beve il mio sangue ha la vita eterna e io lo risusciterò nell'ultimo giorno.
55 Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
55 Perché la mia carne è vero cibo e il mio sangue vera bevanda.
56 Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
56 Chi mangia la mia carne e beve il mio sangue dimora in me e io in lui.
57 Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
57 Come il Padre, che ha la vita, ha mandato me e io vivo per il Padre, così anche colui che mangia di me vivrà per me.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«
58 Questo è il pane disceso dal cielo, non come quello che mangiarono i padri vostri e morirono. Chi mangia questo pane vivrà in eterno".
59 To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.59 Queste cose disse Gesù, insegnando nella sinagoga a Cafàrnao.
60 Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?«60 Molti dei suoi discepoli, dopo aver ascoltato, dissero: "Questo linguaggio è duro; chi può intenderlo?".
61 A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava?61 Gesù, conoscendo dentro di sé che i suoi discepoli proprio di questo mormoravano, disse loro: "Questo vi scandalizza?
62 A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«62 E se vedeste il Figlio dell'uomo salire là dov'era prima?
63 »Duh je onaj koji oživljuje,
tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio
duh su i život su.«
63 È lo Spirito che dà la vita, la carne non giova a nulla; le parole che vi ho dette sono spirito e vita.
64 »A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.64 Ma vi sono alcuni tra voi che non credono". Gesù infatti sapeva fin da principio chi erano quelli che non credevano e chi era colui che lo avrebbe tradito.
65 I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«65 E continuò: "Per questo vi ho detto che nessuno può venire a me, se non gli è concesso dal Padre mio".
66 Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.66 Da allora molti dei suoi discepoli si tirarono indietro e non andavano più con lui.

67 Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?«67 Disse allora Gesù ai Dodici: "Forse anche voi volete andarvene?".
68 Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!68 Gli rispose Simon Pietro: "Signore, da chi andremo? Tu hai parole di vita eterna;
69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«69 noi abbiamo creduto e conosciuto che tu sei il Santo di Dio".
70 Odgovori im Isus: »Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.«70 Rispose Gesù: "Non ho forse scelto io voi, i Dodici? Eppure uno di voi è un diavolo!". Egli parlava di Giuda, figlio di Simone Iscariota: questi infatti stava per tradirlo, uno dei Dodici.
71 Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.