SCRUTATIO

Srijeda, 16 Rujan 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Knjiga Postanka 43


font
Biblija HrvatskiSacra Bibbia Garofalo
1 Strašna glad pritisla zemlju.1 Ora, la carestia continuava a gravare sul paese.
2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: »Idite opet i nabavite nam malo hrane.«2 Quando ebbero finito di consumare il grano che avevano portato dall’Egitto, il padre disse loro: «Tornate là e comperate per noi un po’ di viveri».
3 Nato će mu Juda: »Onaj nam je čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’3 Ma Giuda gli disse: «Quell’uomo ci ha proprio ammoniti severamente: “Non verrete alla mia presenza, se non porterete con voi vostro fratello!”
4 Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita.4 Se tu sei disposto a lasciar partire nostro fratello con noi, andremo laggiù e ti compreremo grano;
5 Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’«5 ma se tu non lo lasci partire, non ci andremo, perché quell’uomo ci ha detto: “Non verrete alla mia presenza, se non porterete vostro fratello con voi”».
6 »Zašto ste mi«, zapita Izrael, »nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga brata?«6 Israele soggiunse: «Perché mi avete dato il dispiacere di far sapere a quell’uomo che avevate ancora un fratello?»
7 Oni odgovore: »Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?’ Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite svoga brata!’?«7 Risposero: «Quell’uomo ci interrogò con insistenza intorno a noi e alla nostra parentela, dicendo: “È ancora vivo vostro padre? Avete qualche fratello?”, e noi rispondemmo secondo queste domande. Potevamo immaginare che egli avrebbe detto: “Conducete qui vostro fratello?”».
8 Potom Juda reče svome ocu Izraelu: »Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.8 Giuda disse a Israele suo padre: «Lascia venire il giovane con me; partiremo subito per poter vivere e non morire noi, tu e i nostri bambini.
9 Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka.9 lo mi rendo garante di lui: dalle mie mani lo reclamerai. Se non te lo ricondurrò, se non te lo porterò innanzi, io sarò colpevole contro di te per tutta la vita.
10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.«10 Se non avessimo indugiato, ora saremmo già di ritorno per la seconda volta».
11 Njihov otac Izrael reče im: »Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema.11 Allora Israele loro padre disse: «Ebbene, se è così, fate questo: prendete nei vostri bagagli i prodotti più scelti del paese e portateli in dono a quell’uomo: un po’ di balsamo, un po di miele, dragante e ladano, pistacchi e mandorle.
12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna.12 Prendete con voi doppio denaro, riporterete indietro il denaro che fu rimesso alla bocca dei vostri sacchi: forse si tratta di uno sbaglio.
13 Uzmite svoga brata, krenite i vratite se onom čovjeku.13 Prendete pure vostro fratello, partite e ritornate da quell’uomo.
14 Neka Bog svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.«14 El-Shaddai vi faccia trovare misericordia presso quell’uomo, così che vi rilasci l’altro fratello e Beniamin. Quanto a me, una volta che non avrò più i miei figli, non li avrò più...!»
15 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa.15 I nostri uomini presero dunque questo dono, presero anche il doppio del denaro e anche Beniamin; partirono, scesero in Egitto e si presentarono a Giuseppe.
16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: »Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!«16 Quando Giuseppe ebbe visto Beniamin, disse al sovrintendente della sua casa: «Conduci questi uomini in casa, macella ciò che c'è da macellare e prepara, perché questi uomini mangeranno con me a mezzogiorno».
17 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.17 Quell’uomo fece come Giuseppe aveva detto e introdusse i nostri uomini nella casa di Giuseppe.
18 Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: »Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove.«18 Ma i nostri uomini si spaventarono, perché venivano condotti in casa di Giuseppe, e dissero: «Noi siamo condotti là a causa del denaro rimesso nei nostri sacchi l’altra volta: per poterci assalire, piombarci addosso e prenderci come schiavi con i nostri asini!»
19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu:19 Allora si avvicinarono al sovrintendente della casa di Giuseppe e parlarono con lui all’ingresso della casa.
20 »Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane;20 Dissero: «Mio signore, noi siamo venuti qui già un’altra volta per comperare viveri.
21 i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom.21 Quando siamo arrivati a un luogo dove passare la notte, abbiamo aperto i nostri sacchi ed, ecco, il denaro di ciascuno si trovava alla bocca del suo sacco: proprio il nostro denaro con il suo peso esatto. Allora noi lo abbiamo portato indietro
22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.«22 e, per comperare viveri, abbiamo portato con noi altro denaro. Non sappiamo chi ci abbia messo nei sacchi il nostro denaro!»
23 »Budite mirni«, reče im on. »Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao.« Potom im izvede Šimuna.23 Ma quegli disse: «State in pace, non temete! Il vostro Dio e il Dio dei vostri padri vi ha messo un tesoro nei sacchi: il vostro denaro è pervenuto a me». E condusse loro fuori Simeone.
24 Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci piće.24 Poi quell’uomo fece entrare i nostri uomini nella casa di Giuseppe, diede loro acqua perché si lavassero i piedi e diede foraggio ai loro asini.
25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati.25 Ed essi prepararono il dono nell’attesa che Giuseppe arrivasse a mezzogiorno, perché avevano sentito dire che avrebbe preso cibo in quel luogo.
26 Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone.26 Quando Giuseppe arrivò a casa, gli presentarono il dono che avevano con sé e si prostrarono davanti a lui con la faccia a terra.
27 Upita ih on za zdravlje te će dalje: »A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?«27 Allora egli li salutò e disse:«Sta bene il vostro vecchio padre di cui mi avete parlato? Vive ancora?»
28 »Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja«, odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje.28 Risposero: «Il tuo servitore nostro padre sta bene, è ancora vivo»; si inginocchiarono e fecero una prostrazione.
29 Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina – sina svoje majke – te upita: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?« Onda nastavi: »Bog ti bio milostiv, sine moj!«29 Poi egli alzò gli occhi e vide Beniamin suo fratello, il figlio di sua madre e disse: «È questo il vostro fratello più giovane di cui mi avete parlato?» E aggiunse: «Dio ti conceda grazia, figlio mio!»
30 Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka.30 E Giuseppe uscì in fretta, perché si era commosso nell’intimo alla presenza del fratello e sentiva il bisogno di piangere; entrò nella sua camera e lì pianse.
31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: »Poslužite ručak!«31 Poi si lavò la faccia, uscì e, facendosi forza, ordinò: «Servite il pasto».
32 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno.32 Fu servito a parte per lui, a parte per loro e a parte per gli Egiziani che mangiavano con loro, perché gli Egiziani non possono prender cibo con gli Ebrei: ciò sarebbe un abominio per gli Egiziani.
33 I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.33 I nostri uomini dovettero prendere posto davanti a lui ciascuno nel suo ordine di età, dal primogenito al più giovane, e si guardavano l’un l’altro con meraviglia.
34 I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.34 Egli fece portare a loro porzioni prese dalla propria mensa, ma la porzione di Beniamin era cinque volte maggiore della porzione di tutti gli altri. E con lui bevvero fino all’allegria.