| 1 Strašna glad pritisla zemlju. | 1 Ora, la carestia continuava a gravare sul paese. |
| 2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: »Idite opet i nabavite nam malo hrane.« | 2 Quando ebbero finito di consumare il grano che avevano portato dall’Egitto, il padre disse loro: «Tornate là e comperate per noi un po’ di viveri». |
| 3 Nato će mu Juda: »Onaj nam je čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’ | 3 Ma Giuda gli disse: «Quell’uomo ci ha proprio ammoniti severamente: “Non verrete alla mia presenza, se non porterete con voi vostro fratello!” |
| 4 Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. | 4 Se tu sei disposto a lasciar partire nostro fratello con noi, andremo laggiù e ti compreremo grano; |
| 5 Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’« | 5 ma se tu non lo lasci partire, non ci andremo, perché quell’uomo ci ha detto: “Non verrete alla mia presenza, se non porterete vostro fratello con voi”». |
| 6 »Zašto ste mi«, zapita Izrael, »nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga brata?« | 6 Israele soggiunse: «Perché mi avete dato il dispiacere di far sapere a quell’uomo che avevate ancora un fratello?» |
| 7 Oni odgovore: »Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?’ Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite svoga brata!’?« | 7 Risposero: «Quell’uomo ci interrogò con insistenza intorno a noi e alla nostra parentela, dicendo: “È ancora vivo vostro padre? Avete qualche fratello?”, e noi rispondemmo secondo queste domande. Potevamo immaginare che egli avrebbe detto: “Conducete qui vostro fratello?”». |
| 8 Potom Juda reče svome ocu Izraelu: »Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. | 8 Giuda disse a Israele suo padre: «Lascia venire il giovane con me; partiremo subito per poter vivere e non morire noi, tu e i nostri bambini. |
| 9 Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. | 9 lo mi rendo garante di lui: dalle mie mani lo reclamerai. Se non te lo ricondurrò, se non te lo porterò innanzi, io sarò colpevole contro di te per tutta la vita. |
| 10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.« | 10 Se non avessimo indugiato, ora saremmo già di ritorno per la seconda volta». |
| 11 Njihov otac Izrael reče im: »Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. | 11 Allora Israele loro padre disse: «Ebbene, se è così, fate questo: prendete nei vostri bagagli i prodotti più scelti del paese e portateli in dono a quell’uomo: un po’ di balsamo, un po di miele, dragante e ladano, pistacchi e mandorle. |
| 12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. | 12 Prendete con voi doppio denaro, riporterete indietro il denaro che fu rimesso alla bocca dei vostri sacchi: forse si tratta di uno sbaglio. |
| 13 Uzmite svoga brata, krenite i vratite se onom čovjeku. | 13 Prendete pure vostro fratello, partite e ritornate da quell’uomo. |
| 14 Neka Bog svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.« | 14 El-Shaddai vi faccia trovare misericordia presso quell’uomo, così che vi rilasci l’altro fratello e Beniamin. Quanto a me, una volta che non avrò più i miei figli, non li avrò più...!» |
| 15 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. | 15 I nostri uomini presero dunque questo dono, presero anche il doppio del denaro e anche Beniamin; partirono, scesero in Egitto e si presentarono a Giuseppe. |
| 16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: »Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!« | 16 Quando Giuseppe ebbe visto Beniamin, disse al sovrintendente della sua casa: «Conduci questi uomini in casa, macella ciò che c'è da macellare e prepara, perché questi uomini mangeranno con me a mezzogiorno». |
| 17 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. | 17 Quell’uomo fece come Giuseppe aveva detto e introdusse i nostri uomini nella casa di Giuseppe. |
| 18 Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: »Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove.« | 18 Ma i nostri uomini si spaventarono, perché venivano condotti in casa di Giuseppe, e dissero: «Noi siamo condotti là a causa del denaro rimesso nei nostri sacchi l’altra volta: per poterci assalire, piombarci addosso e prenderci come schiavi con i nostri asini!» |
| 19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: | 19 Allora si avvicinarono al sovrintendente della casa di Giuseppe e parlarono con lui all’ingresso della casa. |
| 20 »Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; | 20 Dissero: «Mio signore, noi siamo venuti qui già un’altra volta per comperare viveri. |
| 21 i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. | 21 Quando siamo arrivati a un luogo dove passare la notte, abbiamo aperto i nostri sacchi ed, ecco, il denaro di ciascuno si trovava alla bocca del suo sacco: proprio il nostro denaro con il suo peso esatto. Allora noi lo abbiamo portato indietro |
| 22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.« | 22 e, per comperare viveri, abbiamo portato con noi altro denaro. Non sappiamo chi ci abbia messo nei sacchi il nostro denaro!» |
| 23 »Budite mirni«, reče im on. »Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao.« Potom im izvede Šimuna. | 23 Ma quegli disse: «State in pace, non temete! Il vostro Dio e il Dio dei vostri padri vi ha messo un tesoro nei sacchi: il vostro denaro è pervenuto a me». E condusse loro fuori Simeone. |
| 24 Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci piće. | 24 Poi quell’uomo fece entrare i nostri uomini nella casa di Giuseppe, diede loro acqua perché si lavassero i piedi e diede foraggio ai loro asini. |
| 25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati. | 25 Ed essi prepararono il dono nell’attesa che Giuseppe arrivasse a mezzogiorno, perché avevano sentito dire che avrebbe preso cibo in quel luogo. |
| 26 Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. | 26 Quando Giuseppe arrivò a casa, gli presentarono il dono che avevano con sé e si prostrarono davanti a lui con la faccia a terra. |
| 27 Upita ih on za zdravlje te će dalje: »A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?« | 27 Allora egli li salutò e disse:«Sta bene il vostro vecchio padre di cui mi avete parlato? Vive ancora?» |
| 28 »Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja«, odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. | 28 Risposero: «Il tuo servitore nostro padre sta bene, è ancora vivo»; si inginocchiarono e fecero una prostrazione. |
| 29 Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina – sina svoje majke – te upita: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?« Onda nastavi: »Bog ti bio milostiv, sine moj!« | 29 Poi egli alzò gli occhi e vide Beniamin suo fratello, il figlio di sua madre e disse: «È questo il vostro fratello più giovane di cui mi avete parlato?» E aggiunse: «Dio ti conceda grazia, figlio mio!» |
| 30 Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. | 30 E Giuseppe uscì in fretta, perché si era commosso nell’intimo alla presenza del fratello e sentiva il bisogno di piangere; entrò nella sua camera e lì pianse. |
| 31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: »Poslužite ručak!« | 31 Poi si lavò la faccia, uscì e, facendosi forza, ordinò: «Servite il pasto». |
| 32 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. | 32 Fu servito a parte per lui, a parte per loro e a parte per gli Egiziani che mangiavano con loro, perché gli Egiziani non possono prender cibo con gli Ebrei: ciò sarebbe un abominio per gli Egiziani. |
| 33 I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. | 33 I nostri uomini dovettero prendere posto davanti a lui ciascuno nel suo ordine di età, dal primogenito al più giovane, e si guardavano l’un l’altro con meraviglia. |
| 34 I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. | 34 Egli fece portare a loro porzioni prese dalla propria mensa, ma la porzione di Beniamin era cinque volte maggiore della porzione di tutti gli altri. E con lui bevvero fino all’allegria. |