2 Samuele שמואל (Shmuel) 18
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Stuttgartensia - Delitzsch | Hrvatska Biblija |
|---|---|
| 1 וַיִּפְקֹד דָּוִד אֶת־הָעָם אֲשֶׁר אִתֹּו וַיָּשֶׂם עֲלֵיהֶם שָׂרֵי אֲלָפִים וְשָׂרֵי מֵאֹות | 1 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike. |
| 2 וַיְשַׁלַּח דָּוִד אֶת־הָעָם הַשְּׁלִשִׁית בְּיַד־יֹואָב וְהַשְּׁלִשִׁית בְּיַד אֲבִישַׁי בֶּן־צְרוּיָה אֲחִי יֹואָב וְהַשְּׁלִשִׁת בְּיַד אִתַּי הַגִּתִּי ס וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ אֶל־הָעָם יָצֹא אֵצֵא גַּם־אֲנִי עִמָּכֶם | 2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, drugu trećinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treću trećinu Itaju iz Gata. Tada David reče narodu: »I ja ću s vama u rat.« |
| 3 וַיֹּאמֶר הָעָם לֹא תֵצֵא כִּי אִם־נֹס נָנוּס לֹא־יָשִׂימוּ אֵלֵינוּ לֵב וְאִם־יָמֻתוּ חֶצְיֵנוּ לֹא־יָשִׂימוּ אֵלֵינוּ לֵב כִּי־עַתָּה כָמֹנוּ עֲשָׂרָה אֲלָפִים וְעַתָּה טֹוב כִּי־תִהְיֶה־לָּנוּ מֵעִיר [לַעְזִיר כ] (לַעְזֹור׃ ק) ס | 3 Ali se narod usprotivi: »Ne smiješ ti ići. Jer ako mi i pobjegnemo, neće nitko na to obraćati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neće se na to obraćati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš.« |
| 4 וַיֹּאמֶר אֲלֵיהֶם הַמֶּלֶךְ אֲשֶׁר־יִיטַב בְּעֵינֵיכֶם אֶעֱשֶׂה וַיַּעֲמֹד הַמֶּלֶךְ אֶל־יַד הַשַּׁעַר וְכָל־הָעָם יָצְאוּ לְמֵאֹות וְלַאֲלָפִים | 4 A kralj im odgovori: »Učinit ću sve što vam se čini dobro.« I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisućama. |
| 5 וַיְצַו הַמֶּלֶךְ אֶת־יֹואָב וְאֶת־אֲבִישַׁי וְאֶת־אִתַּי לֵאמֹר לְאַט־לִי לַנַּעַר לְאַבְשָׁלֹום וְכָל־הָעָם שָׁמְעוּ בְּצַוֹּת הַמֶּלֶךְ אֶת־כָּל־הַשָּׂרִים עַל־דְּבַר אַבְשָׁלֹום | 5 A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: »Čuvajte mi mladića Abšaloma!« I sav je narod čuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. |
| 6 וַיֵּצֵא הָעָם הַשָּׂדֶה לִקְרַאת יִשְׂרָאֵל וַתְּהִי הַמִּלְחָמָה בְּיַעַר אֶפְרָיִם | 6 Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. |
| 7 וַיִּנָּגְפוּ שָׁם עַם יִשְׂרָאֵל לִפְנֵי עַבְדֵי דָוִד וַתְּהִי־שָׁם הַמַּגֵּפָה גְדֹולָה בַּיֹּום הַהוּא עֶשְׂרִים אָלֶף | 7 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. |
| 8 וַתְּהִי־שָׁם הַמִּלְחָמָה [נָפֹצֵית כ] (נָפֹצֶת ק) עַל־פְּנֵי כָל־הָאָרֶץ וַיֶּרֶב הַיַּעַר לֶאֱכֹל בָּעָם מֵאֲשֶׁר אָכְלָה הַחֶרֶב בַּיֹּום הַהוּא | 8 Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač. |
| 9 וַיִּקָּרֵא אַבְשָׁלֹום לִפְנֵי עַבְדֵי דָוִד וְאַבְשָׁלֹום רֹכֵב עַל־הַפֶּרֶד וַיָּבֹא הַפֶּרֶד תַּחַת שֹׂובֶךְ הָאֵלָה הַגְּדֹולָה וַיֶּחֱזַק רֹאשֹׁו בָאֵלָה וַיֻּתַּן בֵּין הַשָּׁמַיִם וּבֵין הָאָרֶץ וְהַפֶּרֶד אֲשֶׁר־תַּחְתָּיו עָבָר | 9 Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. |
| 10 וַיַּרְא אִישׁ אֶחָד וַיַּגֵּד לְיֹואָב וַיֹּאמֶר הִנֵּה רָאִיתִי אֶת־אַבְשָׁלֹם תָּלוּי בָּאֵלָה | 10 Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.« |
| 11 וַיֹּאמֶר יֹואָב לָאִישׁ הַמַּגִּיד לֹו וְהִנֵּה רָאִיתָ וּמַדּוּעַ לֹא־הִכִּיתֹו שָׁם אָרְצָה וְעָלַי לָתֶת לְךָ עֲשָׂרָה כֶסֶף וַחֲגֹרָה אֶחָת | 11 A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: »Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!« |
| 12 וַיֹּאמֶר הָאִישׁ אֶל־יֹואָב [וְלֹא כ] (וְלוּא ק) אָנֹכִי שֹׁקֵל עַל־כַּפַּי אֶלֶף כֶּסֶף לֹא־אֶשְׁלַח יָדִי אֶל־בֶּן־הַמֶּלֶךְ כִּי בְאָזְנֵינוּ צִוָּה הַמֶּלֶךְ אֹתְךָ וְאֶת־אֲבִישַׁי וְאֶת־אִתַּי לֵאמֹר שִׁמְרוּ־מִי בַּנַּעַר בְּאַבְשָׁלֹום | 12 Ali čovjek odgovori Joabu: »I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: ‘Čuvajte mi mladića Abšaloma!’ |
| 13 אֹו־עָשִׂיתִי [בְנַפְשֹׁו כ] (בְנַפְשִׁי ק) שֶׁקֶר וְכָל־דָּבָר לֹא־יִכָּחֵד מִן־הַמֶּלֶךְ וְאַתָּה תִּתְיַצֵּב מִנֶּגֶד | 13 Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život – jer kralju ništa ne ostaje skriveno – onda bi se ti držao po strani.« |
| 14 וַיֹּאמֶר יֹואָב לֹא־כֵן אֹחִילָה לְפָנֶיךָ וַיִּקַּח שְׁלֹשָׁה שְׁבָטִים בְּכַפֹּו וַיִּתְקָעֵם בְּלֵב אַבְשָׁלֹום עֹודֶנּוּ חַי בְּלֵב הָאֵלָה | 14 A Joab odvrati: »Neću ja ovdje dangubiti s tobom!« I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. |
| 15 וַיָּסֹבּוּ עֲשָׂרָה נְעָרִים נֹשְׂאֵי כְּלֵי יֹואָב וַיַּכּוּ אֶת־אַבְשָׁלֹום וַיְמִיתֻהוּ | 15 Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. |
| 16 וַיִּתְקַע יֹואָב בַּשֹּׁפָר וַיָּשָׁב הָעָם מִרְדֹף אַחֲרֵי יִשְׂרָאֵל כִּי־חָשַׂךְ יֹואָב אֶת־הָעָם | 16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. |
| 17 וַיִּקְחוּ אֶת־אַבְשָׁלֹום וַיַּשְׁלִיכוּ אֹתֹו בַיַּעַר אֶל־הַפַּחַת הַגָּדֹול וַיַּצִּבוּ עָלָיו גַּל־אֲבָנִים גָּדֹול מְאֹד וְכָל־יִשְׂרָאֵל נָסוּ אִישׁ [לְאֹהֵלֹו כ] (לְאֹהָלָיו׃ ק) ס | 17 Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. |
| 18 וְאַבְשָׁלֹם לָקַח וַיַּצֶּב־לֹו [בְחַיָו כ] (בְחַיָּיו ק) אֶת־מַצֶּבֶת אֲשֶׁר בְּעֵמֶק־הַמֶּלֶךְ כִּי אָמַר אֵין־לִי בֵן בַּעֲבוּר הַזְכִּיר שְׁמִי וַיִּקְרָא לַמַּצֶּבֶת עַל־שְׁמֹו וַיִּקָּרֵא לָהּ יַד אַבְשָׁלֹם עַד הַיֹּום הַזֶּה׃ ס | 18 Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: »Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu.« I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove »Abšalomov spomenik«. |
| 19 וַאֲחִימַעַץ בֶּן־צָדֹוק אָמַר אָרוּצָה נָּא וַאֲבַשְּׂרָה אֶת־הַמֶּלֶךְ כִּי־שְׁפָטֹו יְהוָה מִיַּד אֹיְבָיו | 19 Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: »Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja.« |
| 20 וַיֹּאמֶר לֹו יֹואָב לֹא אִישׁ בְּשֹׂרָה אַתָּה הַיֹּום הַזֶּה וּבִשַּׂרְתָּ בְּיֹום אַחֵר וְהַיֹּום הַזֶּה לֹא תְבַשֵּׂר כִּי־ [עַל־ כ] (עַל־כֵּן ק) בֶּן־הַמֶּלֶךְ מֵת | 20 Ali mu Joab reče: »Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.« |
| 21 וַיֹּאמֶר יֹואָב לַכּוּשִׁי לֵךְ הַגֵּד לַמֶּלֶךְ אֲשֶׁר רָאִיתָה וַיִּשְׁתַּחוּ כוּשִׁי לְיֹואָב וַיָּרֹץ | 21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: »Idi javi kralju što si vidio!« Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča. |
| 22 וַיֹּסֶף עֹוד אֲחִימַעַץ בֶּן־צָדֹוק וַיֹּאמֶר אֶל־יֹואָב וִיהִי מָה אָרֻצָה־נָּא גַם־אָנִי אַחֲרֵי הַכּוּשִׁי וַיֹּאמֶר יֹואָב לָמָּה־זֶּה אַתָּה רָץ בְּנִי וּלְכָה אֵין־בְּשֹׂורָה מֹצֵאת | 22 A Sadokov sin Ahimaas opet zamoli Joaba: »Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom.« A Joab upita: »Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?« |
| 23 וִיהִי־מָה אָרוּץ וַיֹּאמֶר לֹו רוּץ וַיָּרָץ אֲחִימַעַץ דֶּרֶךְ הַכִּכָּר וַיַּעֲבֹר אֶת־הַכּוּשִׁי | 23 A on ponovi: »Dogodilo se što mu drago, trčat ću!« A Joab mu odvrati: »Trči!« I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina. |
| 24 וְדָוִד יֹושֵׁב בֵּין־שְׁנֵי הַשְּׁעָרִים וַיֵּלֶךְ הַצֹּפֶה אֶל־גַּג הַשַּׁעַר אֶל־הַחֹומָה וַיִּשָּׂא אֶת־עֵינָיו וַיַּרְא וְהִנֵּה־אִישׁ רָץ לְבַדֹּו | 24 David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. |
| 25 וַיִּקְרָא הַצֹּפֶה וַיַּגֵּד לַמֶּלֶךְ וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ אִם־לְבַדֹּו בְּשֹׂורָה בְּפִיו וַיֵּלֶךְ הָלֹוךְ וְקָרֵב | 25 Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: »Ako je sam, nosi dobar glas na ustima.« Čovjek je dolazio sve bliže. |
| 26 וַיַּרְא הַצֹּפֶה אִישׁ־אַחֵר רָץ וַיִּקְרָא הַצֹּפֶה אֶל־הַשֹּׁעֵר וַיֹּאמֶר הִנֵּה־אִישׁ רָץ לְבַדֹּו וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ גַּם־זֶה מְבַשֵּׂר | 26 Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: »Evo još jednoga čovjeka koji trči sam!« A kralj odvrati: »I taj nosi dobar glas.« |
| 27 וַיֹּאמֶר הַצֹּפֶה אֲנִי רֹאֶה אֶת־מְרוּצַת הָרִאשֹׁון כִּמְרֻצַת אֲחִימַעַץ בֶּן־צָדֹוק וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ אִישׁ־טֹוב זֶה וְאֶל־בְּשֹׂורָה טֹובָה יָבֹוא | 27 Stražar nastavi: »Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas.« A kralj odvrati: »To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom.« |
| 28 וַיִּקְרָא אֲחִימַעַץ וַיֹּאמֶר אֶל־הַמֶּלֶךְ שָׁלֹום וַיִּשְׁתַּחוּ לַמֶּלֶךְ לְאַפָּיו אָרְצָה ס וַיֹּאמֶר בָּרוּךְ יְהוָה אֱלֹהֶיךָ אֲשֶׁר סִגַּר אֶת־הָאֲנָשִׁים אֲשֶׁר־נָשְׂאוּ אֶת־יָדָם בַּאדֹנִי הַמֶּלֶךְ | 28 Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: »Zdravo!« Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: »Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!« |
| 29 וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ שָׁלֹום לַנַּעַר לְאַבְשָׁלֹום וַיֹּאמֶר אֲחִימַעַץ רָאִיתִי הֶהָמֹון הַגָּדֹול לִשְׁלֹחַ אֶת־עֶבֶד הַמֶּלֶךְ יֹואָב וְאֶת־עַבְדֶּךָ וְלֹא יָדַעְתִּי מָה | 29 A kralj upita: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Ahimaas odgovori: »Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo.« |
| 30 וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ סֹב הִתְיַצֵּב כֹּה וַיִּסֹּב וַיַּעֲמֹד | 30 Kralj mu reče: »Odstupi i stani tamo!« On odstupi i stade. |
| 31 וְהִנֵּה הַכּוּשִׁי בָּא וַיֹּאמֶר הַכּוּשִׁי יִתְבַּשֵּׂר אֲדֹנִי הַמֶּלֶךְ כִּי־שְׁפָטְךָ יְהוָה הַיֹּום מִיַּד כָּל־הַקָּמִים עָלֶיךָ׃ ס | 31 Uto stiže Etiopljanin i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.« |
| 32 וַיֹּאמֶר הַמֶּלֶךְ אֶל־הַכּוּשִׁי הֲשָׁלֹום לַנַּעַר לְאַבְשָׁלֹום וַיֹּאמֶר הַכּוּשִׁי יִהְיוּ כַנַּעַר אֹיְבֵי אֲדֹנִי הַמֶּלֶךְ וְכֹל אֲשֶׁר־קָמוּ עָלֶיךָ לְרָעָה׃ ס | 32 A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri – prođu kao taj mladić!« |