| 1 Or avvenne che in Iconio Paolo e Barnaba entrarono insieme nella sinagoga dei Giudei e parlarono in maniera che gran numero dei Giudei e Greci credette. | 1 U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. |
| 2 Ma i Giudei che non credettero misero su ed irritarono gli animi dei Gentili contro i fratelli. | 2 Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće. |
| 3 Ciò non ostante essi vi si fermarono molto tempo a lavorare, fiduciosi nel Signore, che confermava la parola colla sua grazia, concedendo che segni e prodigi si operassero per le loro mani. | 3 Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. |
| 4 E il popolo della città si divise, chi stava per i Giudei, chi per gli Apostoli. | 4 Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. |
| 5 Ma, sollevatisi coi loro i capi i Giudei ed i Gentili affine di oltraggiarli e lapidarli, | 5 Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. |
| 6 inteso ciò, si rifugiarono nelle città di Licaonia, Bistri e Derbe e per tutto il paese d'intorno e vi evangelizzarono. | 6 Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. |
| 7 Or si trovava in Listri un uomo paralizzato nelle gambe, che essendo zoppo dal seno materno, non aveva mai camminalo. | 7 Ondje su navješćivali evanđelje. |
| 8 Costui senti Paolo predicaro. E Paolo, mirandolo e vedendo che aveva fede di essere salvato, | 8 U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. |
| 9 gli disse ad alta voce: Levati ritto sui tuoi piedi. E saltò su e si mise a camminare. | 9 Čuo je Pavla gdje govori. |
| 10 Allora la folla, veduto ciò che Paolo aveva fatto, alzò la voce dicendo in dialetto di Licaonia: Sono discesi a noi gli dèi in sembianze di uomini. | 10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: »Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda. |
| 11 E davano a Barnaba il nome di Giove, di Mercurio a Paolo, essendo egli il primo a parlare. | 11 Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« |
| 12 E di più il sacerdote di Giove, che stava all'entrata della città, condotti dinanzi alle porte dei tori colle corone, voleva insieme alle turbe offrire un sacrifizio. | 12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. |
| 13 Ma gli Apostoli Barnaba e Paolo, udito ciò, stracciandosi le vesti, si gettarono in mezzo alle turbe, | 13 A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. |
| 14 gridando: O Licaoni, perchè fate questo? Anche noi siamo dei mortali della vostra stessa natura! e vi predichiamo di convertirvi da queste vanità al Dio vivo, che ha fatto il cielo e la terra e il mare e tutto quello che è in essi; | 14 Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: |
| 15 il quale nel passato lasciò che ogni nazione seguisse la sua via, | 15 »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. |
| 16 non lasciandosi però senza testimonianza, facendo dal cielo del bene colle piogge e le fertili stagioni e dando in abbondanza nutrimento e letizia ai nostri cuori. | 16 On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. |
| 17 E anche parlando così, riuscivano a mala pena a trattenere il popolo da offrire loro il sacrifizio. | 17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.« |
| 18 Sopraggiunsero poi da Antiochia e da Iconio alcuni Giudei, che, sobillate le turbe e lapidato Paolo, lo trascinarono fuori della città stimandolo morto. | 18 I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. |
| 19 Ma, vedutosi intorno i discepoli, Paolo s'alzò ed entrò in città ed il giorno dopo partì con Barnaba per Derbe. | 19 Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. |
| 20 Ed avendo annunziato il Vangelo a quella città e fatti molti discepoli, ripassarono da Listri, da Iconio e da Antiochia, | 20 Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. |
| 21 confortando le anime dei discepoli ed esortandoli a perseverare nella fede, e dicendo che al regno di Dio dobbiamo arrivarvi attraverso molte tribolazioni. | 21 Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. |
| 22 Dopo aver ordinato per essi dei sacerdoti in ciascuna chiesa, dopo preghiere e digiuni, li raccomandarono al Signore nel quale avevan creduto. | 22 Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. |
| 23 Traversata poi la Pisidia, giunsero nella Panfilia; | 23 Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. |
| 24 quindi, annunziata la parola del Signore in Perge, scesero ad Attalia. | 24 Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. |
| 25 E di lì fecero vela per Antiochia, donde erano partiti, raccomandati alla grazia di Dio per l'opera che avevano compiuta. | 25 U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. |
| 26 E, appena giunti, radunata la chiesa, raccontarono quanto Dio avesse fatto con essi e come avesse aperta ai Gentili la porta della fede. | 26 Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. |
| 27 Poi si trattennero non poco tempo coi discepoli. | 27 Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. |
| 28 I proveli su nemalo vremena s učenicima. |