SCRUTATIO

Sunday, 21 December 2025 - Santi Abramo e Coren ( Letture di oggi)

Giobbe 29


font
BIBBIA TINTORIBiblija Hrvatski
1 poi Giobbe, ripigliando il suo discorso, disse:1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 « Chi mi darà di tornare come nei mesi di prima, come nei mesi in cui Dio mi proteggeva?2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 Quando la sua lampada splendeva sopra il mio capo, e alla sua luce io camminavo nelle tenebre?3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 come fui nei giorni della mia giovinezza, allorché Dio come amico stava nella mia tenda?4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 Quando era con me l'Onnipotente e intorno a me i miei figli?5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
6 Quando io lavavo i miei piedi nel burro e la roccia mi fluiva rivi d'olio?6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 Quando io me ne andavo alla porta della città e mi preparavano un seggio sulla piazza?7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
8 I giovani, alvedermi, si ritiravano, i vecchi s'alzavano e rimanevano in piedi.8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
9 I principi cessavano di parlare e mettevano il dito alla bocca.9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 I grandi rattenevano la loro voce e la loro lingua s'attaccava al palato.10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Chi sentiva parlar di me mi chiamava beato, chi mi vedeva mi rendeva testimonianza.11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 Perchè io avevo liberato il povero che gridava (soccorso), l'orfano privo di aiuto.12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 La benedizione di chi stava per perire veniva sopra di me e io consolavo il cuore della vedova.13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Mi rivestii di giustizia, l'equità fu come il mio manto e il mio diadema.14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Ero l'occhio del cieco, il piede dello zoppo;15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 ero il padre dei poveri e studiavo a fondo la causa da me non conosciuta.16 otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Rompevo le ganasce all'iniquo, e strappavo dai suoi denti la preda,17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 e dicevo: Morrò nel mio piccolo nido e come la palma moltiplicherò i miei giorni;18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
19 la mia radice si stende lungo le acque e la rugiada si poserà sui miei rami;19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
20 si rinnovellerà sempre la mia gloria, il mio arco si rinforzerà nella mia mano.20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
21 Quelli che mi ascoltavano aspettavano il mio parere e in silenzio stavano a sentire il mio consiglio.21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Dopo le mie parole nessuno fiatava. I miei discorsi stillavano sopra di loro (come rugiada).22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
23 Essi m'aspettavano come la pioggia, aprivan la loro bocca come alla pioggia della tarda stagione.23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
24 Se qualche volta loro sorridevo, non arrivavano a crederlo, e la luce del mio volto non cadeva per terra.24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
25 Se mi piaceva andar tra loro, avevo il primo posto, e, sebbene vi stessi come un re in mezzo alle schiere, ero il consolatore degli afflitti ».25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.