Psalmi 69
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | DIODATI |
---|---|
1 Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«. Davidov. | 1 Salmo di Davide, dato al capo de’ Musici, sopra Sosannim. SALVAMI, o Dio; Perciocchè le acque son pervenute infino all’anima. |
2 Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! | 2 Io sono affondato in un profondo pantano, Ove non vi è luogo da fermare il piè; Io son giunto alle profondità dell’acqua, e la corrente m’inonda. |
3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. | 3 Io sono stanco di gridare, io ho la gola asciutta; Gli occhi mi son venuti meno, aspettando l’Iddio mio. |
4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć’. | 4 Quelli che mi odiano senza cagione Sono in maggior numero che i capelli del mio capo; Quelli che mi disertano, e che mi sono nemici a torto, si fortificano; Ecco là, io ho renduto ciò che non aveva rapito. |
5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? | 5 O Dio, tu conosci la mia follia; E le mie colpe non ti sono occulte. |
6 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. | 6 O Signore, Dio degli eserciti, Quelli che sperano in te non sieno confusi per cagion di me; Quelli che ti cercano non sieno svergognati per me, O Dio d’Israele. |
7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! | 7 Perciocchè per l’amor di te io soffro vituperio; Vergogna mi ha coperta la faccia. |
8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. | 8 Io son divenuto strano a’ miei fratelli, E forestiere a’ figliuoli di mia madre. |
9 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. | 9 Perciocchè lo zelo della tua Casa mi ha roso; E i vituperii di quelli che ti fanno vituperio mi caggiono addosso. |
10 Jer me izjela revnost za dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. | 10 Io ho pianto, affliggendo l’anima mia col digiuno; Ma ciò mi è tornato in grande obbrobrio. |
11 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. | 11 Ancora ho fatto d’un sacco il mio vestimento; Ma son loro stato in proverbio. |
12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. | 12 Quelli che seggono nella porta ragionano di me; E le canzoni de’ bevitori di cervogia ne parlano |
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. | 13 Ma quant’è a me, o Signore, la mia orazione s’indirizza a te; Egli vi è un tempo di benevolenza; O Dio, per la grandezza della tua benignità, E per la verità della tua salute, rispondimi. |
14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! | 14 Tirami fuor del pantano, che io non vi affondi, E che io sia riscosso da quelli che mi hanno in odio, Dalle profondità delle acque; |
15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me – iz voda dubokih. | 15 Che la corrente delle acque non m’inondi, E che il gorgo non mi tranghiotta, E che il pozzo non turi sopra me la sua bocca. |
16 Nek’ me ne pokriju valovi, nek’ me ne proguta dubina, nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom! | 16 Rispondimi, o Signore; perciocchè la tua benignità è buona; Secondo la grandezza delle tue compassioni riguarda verso me. |
17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! | 17 E non nascondere il tuo volto dal tuo servo; Perciocchè io son distretto; affrettati, rispondimi. |
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! | 18 Accostati all’anima mia, riscattala; Riscuotimi, per cagion de’ miei nemici. |
19 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! | 19 Tu conosci il vituperio, l’onta, e la vergogna che mi è fatta; Tutti i miei nemici son davanti a te. |
20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče. | 20 Il vituperio mi ha rotto il cuore, e io son tutto dolente; Ed ho aspettato che alcuno si condolesse meco, ma non vi è stato alcuno; Ed ho aspettati de’ consolatori, ma non ne ho trovati. |
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. | 21 Hanno, oltre a ciò, messo del veleno nella mia vivanda; E, nella mia sete, mi hanno dato a bere dell’aceto |
22 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše. | 22 Sia la lor mensa un laccio teso davanti a loro; E le lor prosperità sieno loro una trappola. |
23 Nek’ im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! | 23 Gli occhi loro sieno oscurati, sì che non possano vedere; E fa’ loro del continuo vacillare i lombi. |
24 Nek’ im potamne oči da ne vide, nek’ im bokovi zasvagda oslabe! | 24 Spandi l’ira tua sopra loro, E colgali l’ardor del tuo cruccio. |
25 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati! | 25 Sieno desolati i lor palazzi; Ne’ lor tabernacoli non vi sia alcuno abitatore. |
26 Njihova kuća nek’ opusti, u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje! | 26 Perciocchè hanno perseguitato colui che tu hai percosso, E fatte le lor favole del dolore di coloro che tu hai feriti. |
27 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani. | 27 Aggiugni loro iniquità sopra iniquità; E non abbiano giammai entrata alla tua giustizia. |
28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! | 28 Sieno cancellati dal libro della vita; E non sieno scritti co’ giusti. |
29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! | 29 Ora, quant’è a me, io sono afflitto e addolorato; La tua salute, o Dio, mi levi ad alto |
30 A ja sam jadnik i bolnik – nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože! | 30 Io loderò il Nome di Dio con cantici, E lo magnificherò con lode. |
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. | 31 E ciò sarà più accettevole al Signore, che bue, Che giovenco con corna ed unghie. |
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. | 32 I mansueti, vedendo ciò, si rallegreranno; Ed il cuor vostro viverà, o voi che cercate Iddio. |
33 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite. | 33 Perciocchè il Signore esaudisce i bisognosi, E non isprezza i suoi prigioni. |
34 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih. | 34 Lodinlo i cieli e la terra; I mari, e tutto ciò che in essi guizza. |
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče. | 35 Perciocchè Iddio salverà Sion, ed edificherà le città di Giuda; E coloro vi abiteranno, e possederanno Sion per eredità. |
36 Jer Bog će spasiti Sion – on će sagradit’ gradove Judine – tu će oni stanovat’, imati baštinu. | 36 E la progenie de’ suoi servitori l’erederà; E quelli che amano il suo Nome abiteranno in essa |
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. |