SCRUTATIO

Venerdi, 10 ottobre 2025 - San Daniele m. ( Letture di oggi)

Psalmi 69


font
Biblija HrvatskiDIODATI
1 Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«.
Davidov.
1 Salmo di Davide, dato al capo de’ Musici, sopra Sosannim. SALVAMI, o Dio; Perciocchè le acque son pervenute infino all’anima.
2 Spasi me, Bože:
vode mi dođoše do grla!
2 Io sono affondato in un profondo pantano, Ove non vi è luogo da fermare il piè; Io son giunto alle profondità dell’acqua, e la corrente m’inonda.
3 U duboko blato zapadoh
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi.
3 Io sono stanco di gridare, io ho la gola asciutta; Gli occhi mi son venuti meno, aspettando l’Iddio mio.
4 Iznemogoh od vikanja,
grlo mi je promuklo,
oči mi klonuše Boga mog čekajuć’.
4 Quelli che mi odiano senza cagione Sono in maggior numero che i capelli del mio capo; Quelli che mi disertano, e che mi sono nemici a torto, si fortificano; Ecco là, io ho renduto ciò che non aveva rapito.
5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?
5 O Dio, tu conosci la mia follia; E le mie colpe non ti sono occulte.
6 Bože, ti znadeš bezumnost moju,
moji ti grijesi nisu sakriti.
6 O Signore, Dio degli eserciti, Quelli che sperano in te non sieno confusi per cagion di me; Quelli che ti cercano non sieno svergognati per me, O Dio d’Israele.
7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,
Gospode, Jahve nad vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene
koji traže tebe, Bože Izraelov!
7 Perciocchè per l’amor di te io soffro vituperio; Vergogna mi ha coperta la faccia.
8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
8 Io son divenuto strano a’ miei fratelli, E forestiere a’ figliuoli di mia madre.
9 Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
9 Perciocchè lo zelo della tua Casa mi ha roso; E i vituperii di quelli che ti fanno vituperio mi caggiono addosso.
10 Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
10 Io ho pianto, affliggendo l’anima mia col digiuno; Ma ciò mi è tornato in grande obbrobrio.
11 Dušu sam postom mučio,
okrenulo mi se u ruglo.
11 Ancora ho fatto d’un sacco il mio vestimento; Ma son loro stato in proverbio.
12 Uzeh kostrijet za haljinu,
i postah im igračka.
12 Quelli che seggono nella porta ragionano di me; E le canzoni de’ bevitori di cervogia ne parlano
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore,
vinopije mi rugalice poju.
13 Ma quant’è a me, o Signore, la mia orazione s’indirizza a te; Egli vi è un tempo di benevolenza; O Dio, per la grandezza della tua benignità, E per la verità della tua salute, rispondimi.
14 No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!
14 Tirami fuor del pantano, che io non vi affondi, E che io sia riscosso da quelli che mi hanno in odio, Dalle profondità delle acque;
15 Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze izbavi me –
iz voda dubokih.
15 Che la corrente delle acque non m’inondi, E che il gorgo non mi tranghiotta, E che il pozzo non turi sopra me la sua bocca.
16 Nek’ me ne pokriju valovi,
nek’ me ne proguta dubina,
nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom!
16 Rispondimi, o Signore; perciocchè la tua benignità è buona; Secondo la grandezza delle tue compassioni riguarda verso me.
17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!
17 E non nascondere il tuo volto dal tuo servo; Perciocchè io son distretto; affrettati, rispondimi.
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;
jer sam u stisci, usliši me brzo!
18 Accostati all’anima mia, riscattala; Riscuotimi, per cagion de’ miei nemici.
19 Približi se duši mojoj i spasi je;
zbog dušmana mojih oslobodi me!
19 Tu conosci il vituperio, l’onta, e la vergogna che mi è fatta; Tutti i miei nemici son davanti a te.
20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,
pred tvojim su očima svi koji me muče.
20 Il vituperio mi ha rotto il cuore, e io son tutto dolente; Ed ho aspettato che alcuno si condolesse meco, ma non vi è stato alcuno; Ed ho aspettati de’ consolatori, ma non ne ho trovati.
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
21 Hanno, oltre a ciò, messo del veleno nella mia vivanda; E, nella mia sete, mi hanno dato a bere dell’aceto
22 U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
22 Sia la lor mensa un laccio teso davanti a loro; E le lor prosperità sieno loro una trappola.
23 Nek’ im stol bude zamka,
a žrtvene gozbe stupica!
23 Gli occhi loro sieno oscurati, sì che non possano vedere; E fa’ loro del continuo vacillare i lombi.
24 Nek’ im potamne oči da ne vide,
nek’ im bokovi zasvagda oslabe!
24 Spandi l’ira tua sopra loro, E colgali l’ardor del tuo cruccio.
25 Izlij na njih ljutinu,
žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati!
25 Sieno desolati i lor palazzi; Ne’ lor tabernacoli non vi sia alcuno abitatore.
26 Njihova kuća nek’ opusti,
u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje!
26 Perciocchè hanno perseguitato colui che tu hai percosso, E fatte le lor favole del dolore di coloro che tu hai feriti.
27 Jer su progonili koga ti pokara,
bol povećaše onomu koga ti rani.
27 Aggiugni loro iniquità sopra iniquità; E non abbiano giammai entrata alla tua giustizia.
28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,
ne opravdali se pred tobom!
28 Sieno cancellati dal libro della vita; E non sieno scritti co’ giusti.
29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih,
među pravednike neka se ne broje!
29 Ora, quant’è a me, io sono afflitto e addolorato; La tua salute, o Dio, mi levi ad alto
30 A ja sam jadnik i bolnik –
nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!
30 Io loderò il Nome di Dio con cantici, E lo magnificherò con lode.
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
31 E ciò sarà più accettevole al Signore, che bue, Che giovenco con corna ed unghie.
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,
milije nego junac s papcima i rozima.
32 I mansueti, vedendo ciò, si rallegreranno; Ed il cuor vostro viverà, o voi che cercate Iddio.
33 Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
33 Perciocchè il Signore esaudisce i bisognosi, E non isprezza i suoi prigioni.
34 Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
34 Lodinlo i cieli e la terra; I mari, e tutto ciò che in essi guizza.
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.
35 Perciocchè Iddio salverà Sion, ed edificherà le città di Giuda; E coloro vi abiteranno, e possederanno Sion per eredità.
36 Jer Bog će spasiti Sion
– on će sagradit’ gradove Judine –
tu će oni stanovat’, imati baštinu.
36 E la progenie de’ suoi servitori l’erederà; E quelli che amano il suo Nome abiteranno in essa
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.