Psalmi 72

¹ Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

² Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

³ Nek’ bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.

⁴ Sudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.

⁵ I živjet će dugo kao sunce
i kao mjesec u sva pokoljenja.

⁶ Sići će kao rosa na travu,
kao kiša što natapa zemlju!

⁷ U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.

⁸ I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

⁹ Dušmani će njegovi preda nj kleknuti
i protivnici lizati prašinu.

¹⁰ Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

¹¹ Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

¹² On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;

¹³ smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

¹⁴ oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

¹⁵ Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
nek’ mole za njega svagda
i neka ga blagoslivljaju!

¹⁶ Nek’ bude izobila žita u zemlji,
po vrhuncima klasje neka šušti k’o Libanon!
I cvjetali stanovnici gradova
kao trava na livadi.

¹⁷ Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!

¹⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
koji jedini tvori čudesa!

¹⁹ I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!
Sva se zemlja napunila slave njegove!
Tako neka bude. Amen!

²⁰ Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.