Psalmi 141

¹ Psalam.
Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj!
Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

² Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje,
podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji!

³ Na usta mi, Jahve, stražu postavi
i stražare na vrata usana mojih!

⁴ Ne daj da mi se srce zlu prikloni,
da bezbožno počinim djela opaka;
i u društvu zlotvora
da ne blagujem poslastica njihovih!

⁵ Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara,
al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’;
zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

⁶ Kad strovale niz hridinu suce njihove,
razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

⁷ Kao kad orač ore i para zemlju,
tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.

⁸ U te su, Jahve, uprte oči moje,
k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

⁹ Čuvaj me od stupice koju postaviše meni,
od zamki zločinaca!

¹⁰ Nek’ u vlastite zamke upadnu zlotvori,
a ja neka im umaknem!