Druga poslanica Korinćanima 3

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?	1 Incipimus iterum nosmetipsos commendare ? aut numquid egemus (sicut quidam) commendatitiis epistolis ad vos, aut ex vobis ?
2 Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.	2 Epistola nostra vos estis, scripta in cordibus nostris, quæ scitur, et legitur ab omnibus hominibus :
3 Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.	3 manifestati quod epistola estis Christi, ministrata a nobis, et scripta non atramento, sed Spiritu Dei vivi : non in tabulis lapideis, sed in tabulis cordis carnalibus.
4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.	4 Fiduciam autem talem habemus per Christum ad Deum :
5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.	5 non quod sufficientes simus cogitare aliquid a nobis, quasi ex nobis : sed sufficientia nostra ex Deo est :
6 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.	6 qui et idoneos nos fecit ministros novi testamenti : non littera, sed Spiritu : littera enim occidit, Spiritus autem vivificat.
7 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,	7 Quod si ministratio mortis litteris deformata in lapidibus fuit in gloria, ita ut non possent intendere filii Israël in faciem Moysi propter gloriam vultus ejus, quæ evacuatur :
8 koliko li će slavnija biti služba Duha.	8 quomodo non magis ministratio Spiritus erit in gloria ?
9 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.	9 Nam si ministratio damnationis gloria est : multo magis abundat ministerium justitiæ in gloria.
10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.	10 Nam nec glorificatum est, quod claruit in hac parte, propter excellentem gloriam.
11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.	11 Si enim quod evacuatur, per gloriam est : multo magis quod manet, in gloria est.
12 Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,	12 Habentes igitur talem spem, multa fiducia utimur :
13 a ne kao Mojsije, koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.	13 et non sicut Moyses ponebat velamen super faciem suam, ut non intenderent filii Israël in faciem ejus, quod evacuatur,
14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.	14 sed obtusi sunt sensus eorum. Usque in hodiernum enim diem, idipsum velamen in lectione veteris testamenti manet non revelatum (quoniam in Christo evacuatur),
15 Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.	15 sed usque in hodiernum diem, cum legitur Moyses, velamen positum est super cor eorum.
16 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.	16 Cum autem conversus fuerit ad Dominum, auferetur velamen.
17 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.	17 Dominus autem Spiritus est : ubi autem Spiritus Domini, ibi libertas.
18 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.	18 Nos vero omnes, revelata facie gloriam Domini speculantes, in eamdem imaginem transformamur a claritate in claritatem, tamquam a Domini Spiritu.