Druga poslanica Korinćanima 11

¹ O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

² Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.

³ Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

⁴ Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosîte.

⁵ Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«.

⁶ Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.

⁷ Ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje?

⁸ Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret.

⁹ U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se.

¹⁰ Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima.

¹¹ Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

¹² A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju.

¹³ Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove.

¹⁴ I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla.

¹⁵ Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

¹⁶ Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim.

¹⁷ Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti.

¹⁸ Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti.

¹⁹ Ta rado pòdnosîte bezumne, vi umni!

²⁰ Da, pòdnosîte ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

²¹ Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje – u bezumlju govorim – osmjeljujem se i ja!

²² Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!

²³ Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često.

²⁴ Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu.

²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu.

²⁶ Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće;

²⁷ u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!

²⁸ Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

²⁹ Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

³⁰ Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.

³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem.

³² U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti.

³³ Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.