Druga poslanica Korinćanima 6

¹ Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.

² Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

³ Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,

⁴ nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

⁵ pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,

⁶ u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,

⁷ u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;

⁸ slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

⁹ kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;

¹⁰ kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

¹¹ Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno.

¹² Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.

¹³ Za uzdarje – kao djeci govorim – raširite se i vi.

¹⁴ Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

¹⁵ Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

¹⁶ Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog:
Prebivat ću u njima
i hoditi među njima;
i bit ću Bog njihov,
a oni narod moj.

¹⁷ Zato iziđite iz njihove sredine
i odvojite se, govori Gospodin,
i ništa nečisto ne dotičite
i ja ću vas primiti.

¹⁸ I bit ću vam otac
i vi ćete mi biti sinovi i kćeri,
veli Gospodin Svemogući.