Druga poslanica Korinćanima 10

¹ Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom – ja koji sam licem u lice među vama »skroman«, a nenazočan prema vama »odvažan« –

² molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo.

³ Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.

⁴ Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja

⁵ i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;

⁶ i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.

⁷ Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je »Kristov«, neka sâm ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.

⁸ Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću – koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje – ne bih se morao stidjeti.

⁹ Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama!

¹⁰ Jer »poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna«.

¹¹ Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.

¹² Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju.

¹³ Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.

¹⁴ Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim.

¹⁵ Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi – po našem mjerilu – prerasti u izobilje:

¹⁶ i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području.

¹⁷ Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.

¹⁸ Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.