Poslanica Filipljanima 1

¹ Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima.

² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

³ Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.

⁴ Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim

⁵ zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada –

⁶ uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.

⁷ I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti.

⁸ Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista!

⁹ I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju

¹⁰ te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov,

¹¹ puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.

¹² A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja

¹³ tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima,

¹⁴ a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ.

¹⁵ Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje:

¹⁶ ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja;

¹⁷ oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova.

¹⁸ Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se.

¹⁹ Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,

²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.

²¹ Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!

²² A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam!

²³ Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;

²⁴ ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.

²⁵ U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere,

²⁶ da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama.

²⁷ Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru

²⁸ ne plašeći se ni u čemu protivnikâ. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga.

²⁹ Jer vama je dana milost: »za Krista«, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti,

³⁰ isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.