SCRUTATIO

Giovedi, 9 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Knjiga Mudrosti 17


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Veliki su i nedokučivi sudovi tvoji,
zato lutaju duše nepoučljive.
1 I tuoi giudizi sono grandi e difficili da spiegare;
per questo le anime senza istruzione si sono ingannate.
2 Dok su mislili bezbožnici
da imaju u vlasti sveti narod tvoj,
postadoše sužnji tmine
u okovima duge noći,
zatvoreni pod svojim krovovima,
prognanici vječne providnosti.
2 Infatti gli ingiusti, avendo preteso di dominare il popolo santo,
prigionieri delle tenebre e incatenati a una lunga notte,
chiusi sotto i loro tetti, giacevano esclusi dalla provvidenza eterna.
3 Mišljahu da će im se tajni grijesi skriti,
pokriveni tamnim velom zaborava,
a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama.
3 Credendo di restare nascosti con i loro peccati segreti,
sotto il velo oscuro dell’oblio,
furono dispersi, terribilmente spaventati
e sconvolti da visioni.
4 Ni skrovište u koje se povukoše
nije ih sačuvalo od straha,
nego se oko njih razlijegao grozan jek,
ukazivahu im se kobne utvare, mračnih lica.
4 Neppure il nascondiglio in cui si trovavano li preservò dal timore,
ma suoni spaventosi rimbombavano intorno a loro
e apparivano lugubri spettri dai volti tristi.
5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti,
niti su sjajne plamene zvijezde
mogle osvijetliti tu strašnu noć.
5 Nessun fuoco, per quanto intenso, riusciva a far luce,
neppure le luci più splendenti degli astri
riuscivano a rischiarare dall’alto quella notte cupa.
6 Jedino im se ukazivaše neka lomača,
sama od sebe upaljena, puna užasa;
i kad bi ta prikaza iščezla,
oni je, izvan sebe od straha,
držahu strašnijom nego što bijaše.
6 Appariva loro solo una massa di fuoco, improvvisa, tremenda;
atterriti da quella fugace visione,
credevano ancora peggiori le cose che vedevano.
7 Nemoćna bijahu njihova umijeća čarobnjačka
i njihovo hvastanje razborom bijaše
izvrgnuto ruglu.
7 Fallivano i ritrovati della magia,
e il vanto della loro saggezza era svergognato.
8 Jer oni koji prije obećavahu
kako će istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše,
sami se razbolješe od straha smiješnoga.
8 Infatti quelli che promettevano di cacciare
timori e inquietudini dall’anima malata,
languivano essi stessi in un ridicolo timore.
9 Kad ih i nije ništa strahovito plašilo,
bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija.
Ginuli su od straha,
ne usuđujući se pogledati ni u zrak
kojem se ne može umaknuti.
9 Anche se nulla di spaventoso li atterriva,
messi in agitazione al passare delle bestie e ai sibili dei rettili,
morivano di tremore,
rifiutando persino di guardare l’aria che in nessun modo si può evitare.
10 Jer zloća je strašljivaca:
vlastitim se svjedočanstvom osuđuje
i uvijek zlo uvećava
kad je stane savjest tištiti.
10 La malvagità condannata dalla propria testimonianza
è qualcosa di vile
e, oppressa dalla coscienza, aumenta sempre le difficoltà.
11 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala
što ih razum daje:
11 La paura infatti altro non è che l’abbandono degli aiuti della ragione;
12 što se manje čovjek u sebi na njih oslanja,
to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.
12 quanto meno ci si affida nell’intimo a tali aiuti,
tanto più grave è l’ignoranza della causa che provoca il tormento.
13 I tako oni, one noći zaista nemoćne,
izišle iz dubina podzemlja nemoćnog,
usnuli istim snom,
13 Ma essi, durante tale notte davvero impotente,
uscita dagli antri del regno dei morti anch’esso impotente,
mentre dormivano il medesimo sonno,
14 bijahu progonjeni strašnim sablastima
ili su smalaksali obamrle duše,
jer ih napade iznenadan i neočekivan strah.
14 ora erano tormentati da fantasmi mostruosi,
ora erano paralizzati, traditi dal coraggio,
perché una paura improvvisa e inaspettata si era riversata su di loro.
15 I tako svaki, pavši gdje se našao,
osta zatočen u tamnici bez prijevornica:
15 Così chiunque, come caduto là dove si trovava,
era custodito chiuso in un carcere senza sbarre:
16 i orač i pastir
i radnik koji se samotan muči
zaskočeni zapadoše u neminovnu nevolju,
svi bijahu okovani jednim lancem tame.
16 agricoltore o pastore
o lavoratore che fatica nel deserto,
sorpreso, subiva l’ineluttabile destino,
perché tutti erano legati dalla stessa catena di tenebre.
17 I šumni vjetar,
i milopojni ptičji glas među lisnim granama,
i odmjeren huk vode što silovito protječe;
i divlja buka pećinâ što se ruše,
17 Il vento che sibila
o canto melodioso di uccelli tra folti rami
o suono cadenzato dell’acqua che scorre con forza
o cupo fragore di rocce che precipitano
18 i nevidljiva trka životinja što skaču,
i urlik ljutih divljih zvijeri,
i jeka što se odbija od gorskih dolova –
sve ih ispunjaše užasom.
18 o corsa invisibile di animali imbizzarriti
o urla di crudelissime belve ruggenti
o eco rimbalzante dalle cavità dei monti,
tutto li paralizzava riempiendoli di terrore.
19 A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti
i prepuštao se nesmetano svojim djelima.
19 Il mondo intero splendeva di luce smagliante
e attendeva alle sue opere senza impedimento.
20 Jedino se nad njima raskrilila teška noć,
slika mraka koji će ih primiti;
ali teži od same tame bijahu oni –
teret sami sebi.
20 Soltanto su di loro si stendeva una notte profonda,
immagine della tenebra che li avrebbe avvolti;
ma essi erano a se stessi più gravosi delle tenebre.