1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. | 1 Aproximavam-se de Jesus os publicanos e os pecadores para ouvi-lo. |
2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« | 2 Os fariseus e os escribas murmuravam: Este homem recebe e come com pessoas de má vida! |
3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: | 3 Então lhes propôs a seguinte parábola: |
4 »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? | 4 Quem de vós que, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la? |
5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan | 5 E depois de encontrá-la, a põe nos ombros, cheio de júbilo, |
6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ | 6 e, voltando para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Regozijai-vos comigo, achei a minha ovelha que se havia perdido. |
7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« | 7 Digo-vos que assim haverá maior júbilo no céu por um só pecador que fizer penitência do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento. |
8 »Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? | 8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma delas, não acende a lâmpada, varre a casa e a busca diligentemente, até encontrá-la? |
9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ | 9 E tendo-a encontrado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Regozijai-vos comigo, achei a dracma que tinha perdido. |
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« | 10 Digo-vos que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que se arrependa. |
11 I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. | 11 Disse também: Um homem tinha dois filhos. |
12 Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. | 12 O mais moço disse a seu pai: Meu pai, dá-me a parte da herança que me toca. O pai então repartiu entre eles os haveres. |
13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.« | 13 Poucos dias depois, ajuntando tudo o que lhe pertencia, partiu o filho mais moço para um país muito distante, e lá dissipou a sua fortuna, vivendo dissolutamente. |
14 »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. | 14 Depois de ter esbanjado tudo, sobreveio àquela região uma grande fome e ele começou a passar penúria. |
15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. | 15 Foi pôr-se ao serviço de um dos habitantes daquela região, que o mandou para os seus campos guardar os porcos. |
16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.« | 16 Desejava ele fartar-se das vagens que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava. |
17 »Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! | 17 Entrou então em si e refletiu: Quantos empregados há na casa de meu pai que têm pão em abundância... e eu, aqui, estou a morrer de fome! |
18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! | 18 Levantar-me-ei e irei a meu pai, e dir-lhe-ei: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti; |
19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’« | 19 já não sou digno de ser chamado teu filho. Trata-me como a um dos teus empregados. |
20 »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. | 20 Levantou-se, pois, e foi ter com seu pai. Estava ainda longe, quando seu pai o viu e, movido de compaixão, correu-lhe ao encontro, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou. |
21 A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ | 21 O filho lhe disse, então: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho. |
22 A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! | 22 Mas o pai falou aos servos: Trazei-me depressa a melhor veste e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e calçado nos pés. |
23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo | 23 Trazei também um novilho gordo e matai-o; comamos e façamos uma festa. |
24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.« | 24 Este meu filho estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado. E começaram a festa. |
25 »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru | 25 O filho mais velho estava no campo. Ao voltar e aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças. |
26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. | 26 Chamou um servo e perguntou-lhe o que havia. |
27 A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ | 27 Ele lhe explicou: Voltou teu irmão. E teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o reencontrou são e salvo. |
28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. | 28 Encolerizou-se ele e não queria entrar, mas seu pai saiu e insistiu com ele. |
29 A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. | 29 Ele, então, respondeu ao pai: Há tantos anos que te sirvo, sem jamais transgredir ordem alguma tua, e nunca me deste um cabrito para festejar com os meus amigos. |
30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ | 30 E agora, que voltou este teu filho, que gastou os teus bens com as meretrizes, logo lhe mandaste matar um novilho gordo! |
31 Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. | 31 Explicou-lhe o pai: Filho, tu estás sempre comigo, e tudo o que é meu é teu. |
32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« | 32 Convinha, porém, fazermos festa, pois este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado. |