1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. | 1 Todos los publicanos y los pecadores se acercaban a él para oírle, |
2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« | 2 y los fariseos y los escribas murmuraban, diciendo: «Este acoge a los pecadores y come con ellos». |
3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: | 3 Entonces les dijo esta parábola. |
4 »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? | 4 «¿Quién de vosotros que tiene cien ovejas, si pierde una de ellas, no deja las 99 en el desierto, y va a buscar la que se perdió hasta que la encuentra? |
5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan | 5 Y cuando la encuentra, la pone contento sobre sus hombros; |
6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ | 6 y llegando a casa, convoca a los amigos y vecinos, y les dice: “Alegraos conmigo, porque he hallado la oveja que se me había perdido.” |
7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« | 7 Os digo que, de igual modo, habrá más alegría en el cielo por un solo pecador que se convierta que por 99 justos que no tengan necesidad de conversión. |
8 »Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? | 8 «O, ¿qué mujer que tiene diez dracmas, si pierde una, no enciende una lámpara y barre la casa y busca cuidadosamente hasta que la encuentra? |
9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ | 9 Y cuando la encuentra, convoca a las amigas y vecinas, y dice: “Alegraos conmigo, porque he hallado la dracma que había perdido.” |
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« | 10 Del mismo modo, os digo, se produce alegría ante los ángeles de Dios por un solo pecador que se convierta». |
11 I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. | 11 Dijo: «Un hombre tenía dos hijos; |
12 Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. | 12 y el menor de ellos dijo al padre: “Padre, dame la parte de la hacienda que me corresponde.” Y él les repartió la hacienda. |
13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.« | 13 Pocos días después el hijo menor lo reunió todo y se marchó a un país lejano donde malgastó su hacienda viviendo como un libertino. |
14 »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. | 14 «Cuando hubo gastado todo, sobrevino un hambre extrema en aquel país, y comenzó a pasar necesidad. |
15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. | 15 Entonces, fue y se ajustó con uno de los ciudadanos de aquel país, que le envió a sus fincas a apacentar puercos. |
16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.« | 16 Y deseaba llenar su vientre con las algarrobas que comían los puercos, pero nadie se las daba. |
17 »Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! | 17 Y entrando en sí mismo, dijo: “¡Cuántos jornaleros de mi padre tienen pan en abundancia, mientras que yo aquí me muero de hambre! |
18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! | 18 Me levantaré, iré a mi padre y le diré: Padre, pequé contra el cielo y ante ti. |
19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’« | 19 Ya no merezco ser llamado hijo tuyo, trátame como a uno de tus jornaleros.” |
20 »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. | 20 Y, levantándose, partió hacia su padre. «Estando él todavía lejos, le vió su padre y, conmovido, corrió, se echó a su cuello y le besó efusivamente. |
21 A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ | 21 El hijo le dijo: “Padre, pequé contra el cielo y ante ti; ya no merezco ser llamado hijo tuyo.” |
22 A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! | 22 Pero el padre dijo a sus siervos: “Traed aprisa el mejor vestido y vestidle, ponedle un anillo en su mano y unas sandalias en los pies. |
23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo | 23 Traed el novillo cebado, matadlo, y comamos y celebremos una fiesta, |
24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.« | 24 porque este hijo mío estaba muerto y ha vuelto a la vida; estaba perdido y ha sido hallado.” Y comenzaron la fiesta. |
25 »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru | 25 «Su hijo mayor estaba en el campo y, al volver, cuando se acercó a la casa, oyó la música y las danzas; |
26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. | 26 y llamando a uno de los criados, le preguntó qué era aquello. |
27 A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ | 27 El le dijo: “Ha vuelto tu hermano y tu padre ha matado el novillo cebado, porque le ha recobrado sano.” |
28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. | 28 El se irritó y no quería entrar. Salió su padre, y le suplicaba. |
29 A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. | 29 Pero él replicó a su padre: “Hace tantos años que te sirvo, y jamás dejé de cumplir una orden tuya, pero nunca me has dado un cabrito para tener una fiesta con mis amigos; |
30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ | 30 y ¡ahora que ha venido ese hijo tuyo, que ha devorado tu hacienda con prostitutas, has matado para él el novillo cebado!” |
31 Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. | 31 «Pero él le dijo: “Hijo, tú siempre estás conmigo, y todo lo mío es tuyo; |
32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« | 32 pero convenía celebrar una fiesta y alegrarse, porque este hermano tuyo estaba muerto, y ha vuelto a la vida; estaba perdido, y ha sido hallado.”» |