Nahum 3

¹ Teško gradu krvničkom, pun je laži,
prepun grabeža,
s pljačkanjem on ne prestaje!

² Slušajte! Pucaju bičem!
Slušajte! Štropot točkova!
Konji upropanj,
kola poskakuju.

³ Konjanici u stremenu,
mačevi sjaju,
koplja sijevaju ...
gomile ranjenih,
snopovi mrtvih,
trupla unedogled,
svuda se o truplo spotiče!

⁴ Eto plaće za razvrat bludnice,
ljupke ljubaznice, vješte čarobnice
koja je zavodila narode svojim razvratom
i plemena svojim čaranjima.

⁵ »Evo me! Tebi!« –
riječ je Jahve nad vojskama.
»Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine,
tvoju golotinju pokazat ću narodima,
tvoju sramotu kraljevstvima.

⁶ Bacit ću na tebe smeće,
osramotit ću te,
izložiti na stup sramote.

⁷ Svaki koji te vidi,
bježat će od tebe. Reći će:
‘Niniva! Kakva razvalina!’
Tko je može požaliti?
Gdje joj naći tješitelje?«

⁸ Jesi li tvrđa od Tebe Amonove
koja sjedi na rukavima Rijeke?
Njezino predziđe bilo je more,
njezini bedemi bile su vode.

⁹ Njezina snaga bila je Etiopija,
Egipat; nije imala granica.
Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici.

¹⁰ A i ona je otišla u progonstvo,
morala je ići u sužanjstvo;
njezina nejaka djeca bila su razmrskana
po svim raskršćima;
za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb,
svi njezini velikani okovani su lancima.

¹¹ Tako ćeš i ti biti slomljena,
bit ćeš svladana;
tako ćeš i ti morati tražiti
utočište pred dušmaninom.

¹² Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo
s urodom mladih smokava;
kad se potrese stablo, smokve padaju
u usta svakome koji ih želi jesti.

¹³ Gledaj svoj narod:
sve je žensko u domu tvome;
vrata tvoje zemlje
širom se otvaraju neprijatelju;
oganj je sažgao tvoje prijevornice.

¹⁴ Nacrpi vode za opsadu,
utvrdi svoje bedeme,
gnječi blato, gazi ilovaču,
uzmi kalup za opeku.

¹⁵ A ipak će te oganj sažeći
i mač potamaniti.
Namnoži se kao kukci,
namnoži se kao skakavci;

¹⁶ <16a>umnoži svoje trgovce da ih bude
više nego zvijezda na nebu,

¹⁷ <17a>tvoje posade neka bude kao skakavaca,
a tvojih pisara kao kobilica.
Borave po zidovima
kad je hladan dan.
Sunce grane:
<16b>kukci razvijaju krilašca i lete,
<17b>i odlaze tko zna kamo.

¹⁸ Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri,
kralju asirski?
Tvoji izabrani vojnici drijemaju,
narod se tvoj raspršio po gorama,
nitko ga više ne može sakupiti.

¹⁹ Tvojoj rani nema lijeka!
Neizlječiva je tvoja ozljeda.
Svi koji to saznaju
plješću tvojoj razvalini.
Tko nije bez sanka i prestanka
osjećao na sebi tvoju okrutnost?