Izaija 40
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | LA SACRA BIBBIA |
---|---|
1 »Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. | 1 "Consolate, consolate il mio popolo, dice il vostro Dio. |
2 Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.« | 2 Parlate al cuore di Gerusalemme e annunziatele che la sua schiavitù è finita, che la sua colpa è espiata, ch'essa ricevette dalla mano del Signore il doppio per tutti i suoi peccati". |
3 Glas viče: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. | 3 Una voce grida: "Nel deserto preparate la via del Signore! Raddrizzate nella steppa la strada per il nostro Dio. |
4 Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni. | 4 Ogni valle sia colmata e ogni montagna e collina siano abbassate, il terreno accidentato diventi piano e quello scosceso una valle; |
5 Otkrit će se tada slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.« | 5 allora si rivelerà la gloria del Signore e ogni uomo la vedrà; perché la bocca del Signore ha parlato". |
6 Glas nalaže: »Viči!« Odgovorih: »Što da vičem?« – »Svako je tijelo k’o trava, k’o cvijet poljski sva mu dražest. | 6 Una voce dice: "Annuncia!", e io domando: "Che cosa annuncerò?". "Ogni uomo è come erba e ogni sua gloria è come fiore del campo. |
7 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. | 7 L'erba si secca, il fiore appassisce, quando il vento del Signore soffia su di essi. |
8 Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.« | 8 L'erba si secca, il fiore appassisce, ma la parola del nostro Dio rimarrà in eterno". |
9 Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« | 9 Sali su un'alta montagna, messaggera di Sion! Eleva con forza la tua voce, messaggera di Gerusalemme, elevala, non temere! Di' alle città di Giuda: "Ecco il vostro Dio!". |
10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. | 10 Ecco, il Signore Dio si avanza con potenza, col suo braccio egli domina; ecco: è con lui il suo premio, la sua ricompensa lo precede. |
11 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice. | 11 Come un pastore egli pascola il gregge, lo raduna con il braccio, porta gli agnellini sul petto, e guida al riposo le madri allattanti. |
12 Tko je šakom izmjerio more, i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju, i planine na mjerila, a tezuljom bregove? | 12 Chi misurò le acque del mare col cavo della mano e calcolò la distesa dei cieli con il palmo? Chi contenne con un moggio la polvere della terra, pesò le montagne con la stadera e le valli con la bilancia? |
13 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? | 13 Chi diresse lo spirito del Signore, o lo istruì come consigliere? |
14 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti? | 14 Con chi si consultò per riceverne sapienza e per apprendere la via della giustizia, per imparare la scienza e per rivelargli la via dell'intelligenza? |
15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! | 15 Ecco, le nazioni sono come una goccia di un secchio, sono considerate come pulviscolo sulla bilancia, ecco, le isole pesano come la polvere. |
16 Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. | 16 Il Libano non basterebbe per il rogo, né le sue bestie per l'olocausto. |
17 Svi narodi k’o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. | 17 Tutte le nazioni sono un nulla davanti a lui, come nullità e vuoto sono ritenute da lui. |
18 S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’? | 18 A chi paragonerete Dio? Quale immagine gli potete trovare? |
19 Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće. | 19 Il fabbro fonde l'idolo, l'orafo lo ricopre d'oro e fonde le catenelle d'argento. |
20 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika da mu načini kip nepomičan. | 20 Chi ha poco da offrire, sceglie un legno che non marcisce, si cerca un abile artigiano, per preparare una statua che non si muove. |
21 Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? | 21 Forse non lo sapete, non l'avete udito? Non vi è stato forse annunciato dall'inizio? Non avete compreso le fondazioni della terra? |
22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. | 22 Egli siede al di sopra della volta del mondo, i cui abitanti sono come cavallette. Egli distende i cieli come un velo, li dispiega come una tenda in cui si abita. |
23 On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. | 23 Egli riduce i prìncipi a un nulla e rende i dominatori della terra simili al niente. |
24 Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k’o pljevu raznese. | 24 Appena sono piantati, appena seminati, appena i germogli han messo radici in terra, egli soffia su di loro ed essi inaridiscono, l'uragano li porta via come stoppia. |
25 »S kime ćete mene prispodobit’, tko mi je ravan?« kaže Svetac. | 25 "A chi mi paragonerete, chi sarebbe il mio uguale?", dice il Santo. |
26 Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu. | 26 Levate in alto i vostri occhi e mirate: chi ha creato tali cose? Egli fa uscire e conta il loro esercito e le chiama tutte per nome; davanti al suo grande vigore e la sua ardente forza nessuno manca. |
27 Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: »Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?« | 27 "Perché dici, o Giacobbe, e tu, Israele, affermi: "Il mio cammino è nascosto al Signore e il mio diritto sfugge al mio Dio"?". |
28 Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. | 28 Non lo sai forse? Non l'hai udito? Il Signore è un Dio eterno; egli ha creato i confini della terra, non si affatica e non si stanca, la sua intelligenza è insondabile. |
29 Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. | 29 Egli dà forza allo stanco, accresce il vigore allo spossato. |
30 Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. | 30 I giovani si stancano e si affaticano, gli adulti inciampano e cadono, |
31 Al’ onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se. | 31 ma quelli che sperano nel Signore rinnovano le loro forze, mettono ali come aquile, corrono senza affaticarsi, camminano senza stancarsi. |