Knjiga o Jobu 34
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA VOLGARE |
---|---|
1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče: | 1 Adunque pronunciante Eliu, anco queste cose disse: |
2 »I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, | 2 Udite, savii, le mie parole; e voi, ammaestrati, ascoltate me. |
3 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. | 3 Certo l'orecchio prova le parole; e lo gorguzzolo l'esca collo assaggiare giudica. |
4 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. | 4 Eleggiamo lo giudicio a noi, e intra noi giudichiamo quale sia lo migliore. |
5 Job je utvrdio: ‘Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. | 5 Perciò che disse Iob: giusto sono, e Iddio sovvertì lo mio giudicio. |
6 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!’ | 6 Certo, giudicando me, la bugia è; la sagitta mia è violenta senza alcuno peccato. |
7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, | 7 Chi è uomo, com' è Iob, che bee la derisione come acqua? |
8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? | 8 Che va con coloro che òperano la iniquitade, e va con malvagi uomini? |
9 On tvrdi: ‘Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?’ | 9 Certo elli disse: non piacerà l'uomo (ancora) a Dio, se ancora corresse con lui. |
10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, | 10 E perciò, o uomini di buono cuore, udite me: partisi da Dio la empietà, e dall' Onnipotente la iniquitade. |
11 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. | 11 Certo la opera dell' uomo renderae a lui, e (appena) secondo la via di ciascheduno restituirà a lui. |
12 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. | 12 Veramente Iddio non condanna indarno, nè lo Onnipotente sovvertisce lo giudicio. |
13 Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? | 13 Quale altro constituì sopra la terra? ovver quale pose sopra lo mondo, lo quale elli fabbricò? |
14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, | 14 Se dirizzerà a lui lo suo cuore, lo spirito suo e lo fiato a sè trarrà. |
15 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. | 15 Verrà meno tutta la carne insieme, e l' uomo nella cenere ritornerà. |
16 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. | 16 Adunque se tu hai intelletto, odi quello che si dice, e ascolta la voce del mio parlare. |
17 Može li vladat’ koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit’? – | 17 Colui che non ama lo giudicio, puote egli essere sanato? e come tu quello che è giusto, intanto lo condanni? |
18 Onog koji kaže kralju: ‘Nitkove!’ a odličniku govori: ‘Zlikovče!’ | 18 Il quale dice allo re, partito dalla legge; lo qual chiama li duchi, malvagi; |
19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? | 19 lo quale non riceve le persone de' principi; nè non conosce lo tiranno, quando contende contro al povero; certo tutti quanti sono lavorìo delle sue mani. |
20 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. | 20 Subito morranno; e nella mezza notte li popoli saranno turbati, e trapasseranno, e porterannone la forza sanza mani. |
21 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. | 21 E gli occhii suoi sopra le vie degli uomini; e tutti gli andamenti loro considera. |
22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. | 22 Non sono le tenebre, e non è l'ombra della morte, chè si nascondano quivi coloro che adòperano la iniquitade. |
23 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. | 23 Nè più oltre è nella signorìa dell' uomo, (accid) ch' elli venga a Dio nel giudicio. |
24 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. | 24 Triterà molti e senza numero, e farà stare altri per loro. |
25 Ta odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. | 25 Per ch' egli ha conosciute l'opere loro; ed impercioe inducerae la notte, e fieno distrutti. |
26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. | 26 Quasi come malvagi percosse loro nelli luoghi delli videnti. |
27 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove | 27 I quali quasi della loro industria si partirono da lui, e tutte le sue vie non volleno intendere; |
28 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. | 28 acciò ch' elli faccino pervenire a lui lo grido dello bisognoso, e udire la voce de' poveri. |
29 Al’ miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet’ može? | 29 Adunque, elli concedente pace, chi è che lo condanni? e quando nascondesse lo volto, chi è che contemplasse lui e sopra le genti e sopra ogni uomo? |
30 Nad pucima bdî k’o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. | 30 Il quale fae regnare l' uomo ipocrita per li peccati del popolo. |
31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: ‘Zavedoše me, više griješit’ neću. | 31 Adunque, per ch' io favellai al Signore, ancora non ti contraddirò se tu vorrai parlare. |
32 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!’ | 32 Se io errai, insegna a me; se io dissi cosa iniqua, più oltre non aggiugnerò. |
33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al’ kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi de sada! | 33 Or non la cerca Iddio da te, perciò che la dispiace a te? In verità tu cominciasti a favellare, e non io; e se tu alcuna cosa conoscesti migliore, favella. |
34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit’ i svatko razuman koji čuje mene: | 34 Gli uomini intendenti favellino a me, e l' uomo savio oda me. |
35 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. | 35 E Iob stoltamente hae favellato; le parole sue non suonano disciplina. |
36 Stoga, nek’ se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; | 36 Padre mio, provisi Iob insino alla fine; non cessare di flagellare l' uomo iniquo, |
37 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.« | 37 il quale aggiugne sopra li peccati la blasfemia; ancora intra noi sia costretto; e allora provochi Iddio con suoi sermoni. |