Knjiga o Jobu 34

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče:	1 Pronuntians itaque Eliu etiam haec locutus est:
2 »I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,	2 “ Audite, sapientes, verba mea; et eruditi, auscultate me.
3 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.	3 Auris enim verba probat, et guttur escas gustu diiudicat.
4 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.	4 Iudicium eligamus nobis et inter nos videamus quid sit melius.
5 Job je utvrdio: ‘Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.	5 Quia dixit Iob: “Iustus sum, et Deus avertit iudicium meum;
6 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!’	6 in iudicando enim me mendacium est, violenta sagitta mea absque ullo peccato”.
7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,	7 Quis est vir, ut est Iob, qui bibit subsannationem quasi aquam,
8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?	8 qui graditur una cum operantibus iniquitatem et ambulat cum viris impiis?
9 On tvrdi: ‘Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?’	9 Dixit enim: “Non prodest viro, etiamsi cum Deo familiariter agit”.
10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,	10 Ideo, viri cordati, audite me: Absit a Deo impietas, et ab Omnipotente iniquitas.
11 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.	11 Opus enim hominis reddet ei et iuxta vias singulorum restituet eis.
12 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.	12 Vere enim Deus non operatur malum, nec Omnipotens subvertet iudicium.
13 Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?	13 Quis commisit ei terram suam, aut quis posuit totum orbem?
14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,	14 Si direxerit ad se cor suum, spiritum illius et halitum ad se trahat,
15 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.	15 deficiet omnis caro simul, et homo in cinerem revertetur.
16 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.	16 Si habes ergo intellectum, audi hoc et ausculta vocem eloquii mei:
17 Može li vladat’ koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit’? –	17 Numquid, qui non amat iudicium, reget imperio? Num iustum magnum condemnabis,
18 Onog koji kaže kralju: ‘Nitkove!’ a odličniku govori: ‘Zlikovče!’	18 qui dicet regi: “Nequam!”, qui vocabit duces: “Impios!”,
19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?	19 qui non accipit personas principum nec cognovit opulentum, cum disceptaret contra pauperem? Opus enim manuum eius sunt universi.
20 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.	20 Subito morientur; et in media nocte turbabuntur populi et pertransibunt, et auferent violentum absque conatu.
21 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.	21 Oculi enim eius super vias hominum, et omnes gressus eorum considerat.
22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.	22 Non sunt tenebrae, et non est umbra mortis, ut abscondantur ibi, qui operantur iniquitatem.
23 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.	23 Nec enim ultra homini ponit conveniendi locum, ut veniat ad Deum in iudicium.
24 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.	24 Conteret potentes sine inquisitione et stare faciet alios pro eis.
25 Ta odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.	25 Novit enim opera eorum et idcirco inducet noctem, et conterentur.
26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.	26 Quasi impios percussit eos in loco videntium,
27 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove	27 qui quasi de industria recesserunt ab eo et omnes vias eius intellegere noluerunt,
28 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.	28 cum induceret ad se clamorem egeni et audiret vocem pauperum.
29 Al’ miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet’ može?	29 Ipse enim si quieverit, quis est qui condemnet? Et si absconderit vultum, quis est qui contempletur eum, super gentem et super homines simul?
30 Nad pucima bdî k’o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.	30 Ne regnet homo impius, ne sint laquei populo.
31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: ‘Zavedoše me, više griješit’ neću.	31 Si enim dixit quispiam Deo: “Ferre debui! Iam non perverse agam.
32 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!’	32 Dum videam, tu doce me; si iniquitatem operatus sum, ultra non addam”.
33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al’ kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi de sada!	33 Numquid pro te Deus satisfaciet, quia respuisti? Tu enim eliges, et non ego; et si quid nosti melius, loquere.
34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit’ i svatko razuman koji čuje mene:	34 Viri intellegentes loquentur mihi, et vir sapiens, qui audiet me:
35 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.	35 “Iob autem non in sapientia locutus est, et verba illius non sonant disciplinam”.
36 Stoga, nek’ se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;	36 Utique, probetur Iob usque ad finem de responsionibus hominum iniquitatis.
37 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.«	37 Quia addit super peccata sua delictum, inter nos plaudit manibus et multiplicat sermones suos contra Deum ”.