| 1 Quando l'Agnello aprì il primo dei sette sigilli, udii in visione il primo dei quattro Viventi dire come con voce di tuono: "Vieni!". | 1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: »Dođi!« |
| 2 E vidi apparire un cavallo bianco, su cui sedeva un cavaliere con un arco; fu data a lui una corona; ed egli venne fuori da vittorioso per vincere ancora. | 2 Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika lûk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi. |
| 3 All'apertura del secondo sigillo, udii il secondo Vivente esclamare: "Vieni!". | 3 Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: »Dođi!« |
| 4 Allora uscì un altro cavallo, rosso-vivo; a colui che lo montava era stata data la potestà di toglier via dalla terra la pace, in modo che gli uomini si sgozzassero l'un l'altro; per questo gli fu data una grande spada. | 4 I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. |
| 5 All'apertura del terzo sigillo udii il terzo Vivente dire: "Vieni!". Apparve allora un cavallo nero: colui che lo montava aveva in mano una bilancia. | 5 Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: »Dođi!« Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. |
| 6 Udii fra i quattro Viventi come una voce dire: "Una misura di frumento per un denaro e tre misure di orzo per un denaro! Ma all'olio e al vino non recar danno!". | 6 Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: »Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!« |
| 7 All'apertura del quarto sigillo udii il quarto Vivente dire: "Vieni!". | 7 Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« |
| 8 Ed ecco, apparve un cavallo verdastro; colui che lo montava aveva nome Morte, e l'Ade lo seguiva; fu data loro potestà di portare lo sterminio sulla quarta parte della terra con la spada, la fame, la peste e con le fiere della terra. | 8 Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je »Smrt« i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. |
| 9 All'apertura del quinto sigillo, sotto l'altare apparvero le anime di coloro che sono stati uccisi a causa della parola di Dio e della testimonianza da loro data. | 9 Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. |
| 10 Essi si misero a gridare a gran voce dicendo: "Fino a quando, o Signore, tu che sei santo e verace, non farai giustizia vendicando il nostro sangue sugli abitanti della terra?". | 10 Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« |
| 11 Ma a ciascuno di essi fu data una veste bianca e fu detto loro di pazientare ancora un poco, finché non si completi il numero dei loro compagni e fratelli che dovranno essere uccisi come loro. | 11 I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. |
| 12 All'apertura del sesto sigillo apparve ai miei occhi questa visione: si udì un gran terremoto; il sole si offuscò, da apparire nero come un sacco di crine; la luna tutta prese il colore del sangue; | 12 I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. |
| 13 le stelle dal cielo precipitarono sulla terra come i frutti acerbi di un fico, che è scosso da un vento gagliardo; | 13 I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. |
| 14 il cielo si accartocciò come un rotolo che si ravvolge; monti e isole, tutte, scomparvero dai loro posti. | 14 Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. |
| 15 Allora i re della terra, i maggiorenti, i capitani, i ricchi e i potenti, tutti, schiavi e liberi, si rifugiarono nelle caverne e fra le rupi delle montagne, | 15 Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak – svi se sakriše u špilje i pećine gorske |
| 16 e dicevano alle montagne e alle rupi: "Cadete sopra di noi e nascondeteci dalla presenza di Colui che siede sul trono e dall'ira dell'Agnello, | 16 govoreći gorama i pećinama: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. |
| 17 poiché è giunto il gran giorno della loro ira, e chi potrà resistere?". | 17 Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!« |