SCRUTATIO

Venerdi, 24 ottobre 2025 - Sant´Antonio Maria Claret ( Letture di oggi)

Vangelo secondo Marco 4


font
LA SACRA BIBBIABiblija Hrvatski
1 Poi di nuovo incominciò a insegnare in riva al mare, e fu tanta la folla che si radunò intorno a lui, che dovette salire e sedersi su una barca, stando in mare, mentre tutta la folla rimase sulla terra, lungo la riva.1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Insegnava loro molte cose per mezzo di parabole e durante il suo insegnamento diceva loro:2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 "Ascoltate! Ecco, il seminatore uscì a seminare.3 »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4 Or avvenne che, mentre egli seminava, parte del seme cadde lungo il sentiero, vennero gli uccelli e lo beccarono.4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Altra parte cadde su suolo roccioso, in cui non v'era molta terra e subito germogliò, poiché il terreno non era profondo;5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 ma quando si levò il sole, fu arso dal calore e si seccò poiché non aveva radici.6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se.
7 Altra parte cadde fra le spine e quando le spine crebbero lo soffocarono e non portò frutto.7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 Altre parti, però, caddero in terra buona e diedero frutto, che crebbe e si sviluppò, rendendo quale il trenta, quale il sessanta e quale il cento".8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.«
9 Poi aggiunse: "Chi ha orecchi da intendere, intenda!".9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
10 Quando fu solo, i discepoli con i Dodici lo interrogarono sulle parabole10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11 ed egli rispose loro: "A voi è stato dato il mistero del regno di Dio, ma per quelli che sono fuori tutto avviene in parabole,11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 affinché vedendo vedano, ma non intendano, e ascoltando ascoltino, ma non comprendano, perché non avvenga che si convertano e sia loro perdonato".12 da gledaju, gledaju – i ne vide,
slušaju, slušaju – i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
13 Dice loro: "Non capite questa parabola? E come comprenderete tutte le parabole?13 I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
14 Il seminatore semina la parola.14 Sijač sije Riječ.
15 Quelli lungo il sentiero sono coloro nei quali la parola è seminata; quando la odono, subito viene Satana e porta via la parola in essi seminata.15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
16 Parimenti ci sono di quelli che ricevono il seme come su un suolo roccioso; questi, quando odono la parola, subito l'accolgono con gioia;16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
17 ma siccome non hanno radici in se stessi perché sono instabili, quando sorge una tribolazione o una persecuzione a causa della parola, subito si scandalizzano.17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
18 Ce ne sono altri che ricevono il seme come fra le spine: sono coloro che hanno ascoltato la parola,18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
19 ma sopraggiungono le cure del mondo, la seduzione delle ricchezze, le cupidigie di ogni altro genere e soffocano la parola, che diventa infruttuosa.19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
20 Finalmente ci sono quelli che ricevono il seme come su terra buona: sono coloro che ascoltano la parola, l'accolgono e portano frutto, chi il trenta, chi il sessanta e chi il cento".20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 Diceva loro: "Si porta forse la lampada per metterla sotto il moggio o sotto il letto? O non piuttosto per metterla sopra il candeliere?21 I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
22 Infatti, non c'è cosa nascosta se non perché sia manifestata, né cosa segreta che non venga alla luce.22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
23 Chi ha orecchi da intendere, intenda!".23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«
24 Diceva loro: "Fate attenzione a ciò che ascoltate! Con la misura con cui misurate, sarà misurato anche a voi e vi sarà aggiunto ancora di più.24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25 Poiché a chi ha, sarà dato; ma a chi non ha, gli sarà tolto anche ciò che ha".25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«
26 Diceva: "Così è il regno di Dio: come un uomo che abbia gettato il seme in terra,26 I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27 e poi dorme e veglia, di notte e di giorno, mentre il seme germina e si sviluppa, senza che egli sappia come.27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako;
28 La terra da sé produce prima l'erba, poi la spiga e poi nella spiga il grano pieno.28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29 Quando, infine, il frutto lo permette, subito si mette mano alla falce, poiché è giunta la mietitura".29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
30 Diceva ancora: "A che cosa possiamo paragonare il regno di Dio? Ovvero: con quale parabola lo rappresenteremo?30 I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31 E' come un granello di senapa che, quando viene seminato sulla terra, è il più piccolo dei semi che sono sulla terra;31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32 ma una volta che è stato seminato, cresce e diventa più grande di tutti gli erbaggi e produce rami tanto grandi che gli uccelli del cielo possono rifugiarsi sotto la sua ombra".32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
33 Con molte parabole di questo genere annunciava loro la parola, secondo che erano capaci di intenderla,33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
34 e senza parabole non parlava loro; ma ai suoi discepoli in privato spiegava poi ogni cosa.34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35 In quello stesso giorno, fattasi sera, dice loro: "Passiamo all'altra riva".35 Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!«
36 E quelli, licenziata la folla, lo prendono nella barca così come si trovava, mentre altre barche lo seguivano.36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37 Si scatena una grande bufera di vento e le onde si abbattevano sulla barca, al punto che la barca già si riempiva.37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
38 Egli intanto stava a poppa e dormiva su un cuscino. Perciò lo svegliano e gli dicono: "Maestro, non t'importa nulla che periamo?".38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?«
39 Egli allora, svegliatosi, sgridò il vento e disse al mare: "Taci! Calmati!". Il vento cessò e si fece gran bonaccia.39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Quindi disse loro: "Perché siete paurosi? Non avete ancora fede?".40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?«
41 Essi allora furono presi da gran timore e si dicevano l'un l'altro: "Chi è dunque costui, che anche il vento e il mare gli ubbidiscono?".41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«