Isaia 26
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA MARTINI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 In quel giorno sarà cantato questo cantico nella terra di Giuda. Nostra città forte è Sionne: sua muraglia, e suo parapetto sarà il Salvatore. | 1 U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: »Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. |
| 2 Aprite le porte, ed entri la gente giusta, che custodì la verità. | 2 Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni koji čuva vjernost, |
| 3 L'antico errore è dissipato: tu manterrai la pace: la pace, perchè in te' noi sperammo. | 3 čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. |
| 4 Voi poneste la speranza vostra nel Signore pe' secoli eterni, nel Signore Dio forte in perpetuo. | 4 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je stijena vječna; |
| 5 Perocché egli deprimerà quei, che stanno in posti sublimi, umilierà l'altiera città. La umilierà fino a terra, la abbasserà fino alla polvere. | 5 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, |
| 6 La calpesteranno i piedi, i piedi del povero, le orme del mendico. | 6 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.« |
| 7 La via del giusto è diritta; diritti i sentieri, pe quali il giusto cammina. | 7 Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. |
| 8 E nella via de' tuoi giudizj noi te aspettammo, o Signore: il tuo nome, e la memoria di te sono il desiderio dell'anima. | 8 Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. |
| 9 L'anima mia te bramò nella notte: e col mio spirito, e col mio cuore mi volgerò a te dalla punta del giorno. Allorché tu avrai eseguiti i tuoi giudizj in terra, gli abitanti del mondo appareran la giustizia. | 9 Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. |
| 10 Abbiasi compassione dell'empio,ed ei non apparerà la giustizia: egli ha commesse iniquità nella terra dei santi, e non vedrà la gloria del Signore. | 10 Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino. |
| 11 Alza, o Signor, la tua mano, ed ei non veggano: veggano gl'invidiosi del popolo, e rimangan confusi: e sian divorati dal fuoco i tuoi nemici. | 11 Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek’ vide i postide se, nek’ ih proguta revnost za narod, nek’ ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim. |
| 12 Signore, tu a noi darai pace: perocché tutte le opere nostre hai tu fatte per noi. | 12 Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. |
| 13 Senza di te, o Signore Dio nostro, abbiamo avuti de' padroni, che ci han dominato: di te solo, e del nome tuo fa, che noi abbiamo memoria. | 13 Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo. |
| 14 I morti non tornino a vivere; i giganti non risorgano: che perciò tu li visitasti, e gli sterminasti, e cancellasti affatto la loro memoria. | 14 Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! |
| 15 Tu favoristi, o Signore, la nazione, tu favoristi la nazione; ne sei tu stato forse glorificato per aver dilatati tutti i confini della (sua) terra? | 15 Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! |
| 16 Nell'afflizione cercaron te, o Signore, e la tribolazione, onde gemono, e per essi tua istruzione. | 16 Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. |
| 17 Come quella, che concepì, avvicinandosi al parto grida affannata nelle sue doglie, tali siam noi, o Signore, dinanzi a te. | 17 Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. |
| 18 Abbiam concepito, e abbiam qua si sofferti i dolori del parto, e abbiam partorito lo spirito. Noi non facemmo nella terra opere di salute, per questo non caddero gli abitatori della terra. | 18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta. |
| 19 Avranno vita i tuoi morti; gli uccisi miei risorgeranno: svegliatevi, e cantate inni di laude voi, che abitate nella polvere: perocché la tua rugiada è rugiada di luce, e tu rovinerai la terra de' giganti. | 19 Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. |
| 20 Vanne popolo mio, entra nelle tue camere, chiudi dietro a te le tue porte, nasconditi un momento, fintantoché passi lo sdegno. | 20 Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. |
| 21 Imperocché ecco che il Signore verrà fuori dalla sua residenza a visitare l'iniquità dell'abitatore della terra contro di lui: e la terra renderà il sangue, che ha bevuto, e non ricoprirà più lungamente quelli, che sopra di lei furono uccisi. | 21 Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg’ ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ