Djela apostolska 11

¹ Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju

² pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati:

³ »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!«

⁴ Onda započe Petar te im izloži sve po redu:

⁵ »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.

⁶ Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.

⁷ Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’

⁸ Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’

⁹ A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’

¹⁰ To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«

¹¹ »I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.

¹² A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka.

¹³ On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;

¹⁴ on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«

¹⁵ »I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku.

¹⁶ Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’

¹⁷ Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«

¹⁸ Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

¹⁹ Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima.

²⁰ Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.

²¹ Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

²² Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju.

²³ Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina.

²⁴ Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.

²⁵ Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla.

²⁶ Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

²⁷ U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.

²⁸ Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.

²⁹ Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji.

³⁰ To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.