| 1 Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. | 1 Dopo che fu stabilito che Paolo s'imbarcasse per l'Italia e che fosse consegnato con altri prigionieri ad un centurione della corte augusta, chiamato Giulio, |
| 2 Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. | 2 entrati in una nave di Adrumeto, costeggiando i paesi dell'Asia facemmo vela, restando con noi Aristarco Macedone di Tessalonica. |
| 3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. | 3 E il giorno seguente arrivammo a Sidone. E Giulio, che trattava Paolo con deferenza, gli permise di andare dagli amici a ristorarsi. |
| 4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar – jer su nam vjetrovi bili protivni – | 4 Partiti di là, navigammo sotto Cipro, essendo contrarii i venti. |
| 5 pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. | 5 E traversando i mari della Cilicia e della Panfilia arrivammo a Mira di Licia- |
| 6 Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju. | 6 Il centurione avendo trovato una nave alessandrina che andava in Italia, ci trasferì in quella. |
| 7 Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone | 7 Navigando lentamente per molti giorni, ed essendo con difficoltà arrivati di fronte a Cnido, perchè il vento impediva, passammo sotto Creta dalla parte di Salmone; |
| 8 pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. | 8 e costeggiando con difficoltà, arrivammo ad un certo luogo chiamato Buoniporti, vicino al quale era la città di Talassa. |
| 9 Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: | 9 Or essendo passato molto tempo e non essendo più sicuro di navigare, perchè il digiuno era già passato, Paolo li ammoniva |
| 10 »Ljudi«, govorio im je, »vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.« | 10 dicendo: Io vedo, o uomini, che il navigare comincia ad essere di danno e perdita grave, non solo del carico della nave, ma anche delle nostre vite. |
| 11 Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. | 11 Ma il centurione credeva più al pilota e al padrone della nave che a quanto diceva Paolo. |
| 12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. | 12 E siccome quel porto non era buono per svernarvi, la maggior parte credette bene di continuare la rotta per giungere a svernare, se in qualche modo avessero potuto, a Fenice, porto di Creta volto a libeccio e maestro. |
| 13 Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. | 13 E siccome spirava leggero l'Africo, credendosi sicuri del loro intento, levata l'ancora da Asson, costeggiavano più da vicino Creta. |
| 14 Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. | 14 Ma ben presto su quella si levò un ciclone detto euroaquilone. |
| 15 Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. | 15 Ed essendone la nave investita, e non potendo resistere al vento, lasciatala in sua balìa, eravamo trascinati via. |
| 16 Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. | 16 E mentre correvamo sotto un'isoletta chiamata Cauda, potemmo a mala pena impadronirci della scialuppa. |
| 17 Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. | 17 Or tiratala su si valevan dei mezzi di soccorso, fasciando con funi la nave e, calato l'albero, pel timore di dar nella Sirte, così eravamo trasportati a discrezione. |
| 18 Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, | 18 Essendo però noi sempre battuti dalla tempesta, il giorno seguente gettarono il carico. |
| 19 a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. | 19 E il terzo giorno colle loro mani gettaron via gli attrezzi della nave. |
| 20 Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti. | 20 Ma non essendo comparso nè sole, nè stelle per più giorni e continuando la non piccola tempesta, già avevamo perduta ogni speranza di salvezza. |
| 21 Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete, i izbjeći ovu nepogodu i štetu. | 21 Ed essendo già stato lungo il digiuno, Paolo, alzatosi in mezzo ad essi, disse: Era pur necessario, o uomini, che, dando retta a me, non vi foste allontanati da Creta e vi foste risparmiato questo strapazzo e questo danno. |
| 22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. | 22 Ma ora vi esorto a star di buon animo, perchè non ci sarà perdite di vite tra voi, ma se ne andrà soltanto la nave. |
| 23 Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim | 23 Mi è apparso proprio stanotte l'Angelo di Dio di cui io sono e a cui servo, |
| 24 te reče: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.’ | 24 dicendomi: Non temere, Paolo, tu devi comparire davanti a Cesare, ed ecco Dio ti ha fatto dono di tutti quelli che navigano con te. |
| 25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. | 25 Perciò fatevi coraggio, o amici, perchè ho fede in Dio che avverrà come mi è stato detto. |
| 26 Ali treba da se nasučemo na neki otok.« | 26 Noi dobbiamo dare in qualche isola. |
| 27 Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. | 27 E venuta la quattordicesima notte, mentre eravamo sbattuti pel mare Adriatico, verso mezzanotte credevano i marinai di scoprir terra. |
| 28 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest. | 28 E gettato lo scandaglio, trovarono venti passi, e tirando un poco innanzi, trovarono quindici passi. |
| 29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. | 29 Temendo di dare negli scogli, calate da poppa quattro àncore, aspettavano ansiosi il giorno. |
| 30 Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, | 30 Ma siccome i marinai tentavano di fuggire dalla nave e avevan messo in mare la scialuppa, col pretesto di voler stendere le àncore della prora, |
| 31 reče Pavao satniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!« | 31 disse Paolo al centurione e ai soldati: Se costoro non restano sulla nave, voi non potete essere salvi. |
| 32 Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne. | 32 Allora i soldati tagliarono le corde della scialuppa e la lasciarono andare. |
| 33 Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: »Četrnaesti je danas dan«, reče, »što bez jela čekate, ništa ne okusivši. | 33 Sul far del giorno, Paolo esortava tutti a prender cibo, dicendo: Oggi è il quattordicesimo giorno che ve ne state nell'attesa, digiuni, senza prender nulla; |
| 34 Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.« | 34 perciò vi esorto a prender cibo: è necessario per la vostra salvezza, chè non perirà un capello dalla testa d'alcuno di voi. |
| 35 Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. | 35 Detto questo, prese del pane, rese le grazie a Dio alla presenza di tutti, e, spezzatolo, cominciò a mangiare. |
| 36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. | 36 E tutti, fattosi coraggio, presero cibo. |
| 37 A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. | 37 In tutto nella nave eravamo duecentosettantasei persone. |
| 38 Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. | 38 E saziatisi, alleggerirono la nave, gettando il frumento in mare. |
| 39 Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. | 39 E fattosi giorno, non riconoscevan quella terra; ma osservarono un certo seno con lido, ove pensavano di spingere, se fosse possibile, la nave. |
| 40 Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. | 40 E lasciate le àncore ed allentati anche i legami dei timoni, s'abbandonarono al mare; e, alzata la vela maestra, secondo il soffiar del vento, cercavano di approdare al lido. |
| 41 Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova. | 41 Ma avendo dato in una lingua di terra che aveva il mare da ambo i lati, arenarono in modo che la prora affondata rimaneva immobile, e la poppa, per la violenza del mare, sfasciava. |
| 42 Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, | 42 I soldati volevano ammazzare i prigionieri perchè nessuno scappasse a nuoto, |
| 43 ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi poskaču i izađu na kraj, | 43 ma il centurione, volendo salvar Paolo, lo proibì, e comandò che quanti potevano nuotare si gettassero giù i primi e andassero a terra; |
| 44 a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. | 44 gli altri poi li portarono parte su tavole, parte sugli sfasciumi della nave. E fu così che tutti giunsero a terra. |