Knjiga Sirahova 46

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proročkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bî veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.	1 Fortis in bello Jesus Nave, successor Moysi in prophetis, qui fuit magnus secundum nomen suum,
2 Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i mačem zamahnuo protiv gradova!	2 maximus in salutem electorum Dei, expugnare insurgentes hostes, ut consequeretur hæreditatem Israël.
3 Tko je ikad imao njegovu odlučnost? On je vodio bojeve Gospodnje.	3 Quam gloriam adeptus est in tollendo manus suas, et jactando contra civitates rhomphæas !
4 Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva?	4 Quis ante illum sic restitit ? nam hostes ipse Dominus perduxit.
5 Jer je prizvao Boga svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuču.	5 An non in iracundia ejus impeditus est sol, et una dies facta est quasi duo ?
6 Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.	6 Invocavit Altissimum potentem, in oppugnando inimicos undique : et audivit illum magnus et sanctus Deus, in saxis grandinis virtutis valde fortis.
7 I jer je vjerno išao za Svemogućim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao – on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune.	7 Impetum fecit contra gentem hostilem, et in descensu perdidit contrarios :
8 Zato je i sačuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuća pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teče med i mlijeko.	8 ut cognoscant gentes potentiam ejus, quia contra Deum pugnare non est facile. Et secutus est a tergo potentis :
9 Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim,	9 et in diebus Moysi misericordiam fecit, ipse, et Caleb filius Jephone, stare contra hostem, et prohibere gentem a peccatis, et perfringere murmur malitiæ.
10 da bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodom.	10 Et ipsi duo constituti a periculo liberati sunt a numero sexcentorum millium peditum, inducere illos in hæreditatem, in terram quæ manat lac et mel.
11 I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga – da je blagoslovljen spomen njihov.	11 Et dedit Dominus ipsi Caleb fortitudinem, et usque in senectutem permansit illi virtus, ut ascenderet in excelsum terræ locum, et semen ipsius obtinuit hæreditatem,
12 Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim.	12 ut viderent omnes filii Israël quia bonum est obsequi sancto Deo.
13 Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.	13 Et judices singuli suo nomine, quorum non est corruptum cor, qui non aversi sunt a Domino,
14 Po Zakonu Gospodnjem upravljaše općinom, i Gospod je pohodio Jakova.	14 ut sit memoria illorum in benedictione, et ossa eorum pullulent de loco suo :
15 Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.	15 et nomen eorum permaneat in æternum, permanens ad filios illorum, sanctorum virorum gloria.
16 I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnuše dušmani prinoseći mliječno janješce.	16 Dilectus a Domino Deo suo Samuel, propheta Domini, renovavit imperium, et unxit principes in gente sua.
17 Tada zagrmje Gospod s neba i u strašnoj lomljavi začu glas njegov;	17 In lege Domini congregationem judicavit, et vidit Deus Jacob : et in fide sua probatus est propheta,
18 porazio je vođe dušmanske i satro knezove filistejske.	18 et cognitus est in verbis suis fidelis, quia vidit Deum lucis.
19 I kad je polazio na počinak vječni, posvjedočio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim: »Ni od koga nikad ne uzeh ništa, čak ni potplate obične.« I nitko ga nije optužio.	19 Et invocavit Dominum omnipotentem, in oppugnando hostes circumstantes undique, in oblatione agni inviolati.
20 A kad je usnuo, proreče još jednom i objavi kralju njegov kraj. I ispod zemlje podignu svoj glas proročki da izbriše opačinu s naroda.	20 Et intonuit de cælo Dominus, et in sonitu magno auditam fecit vocem suam :
	21 et contrivit principes Tyriorum, et omnes duces Philisthiim :
	22 et ante tempus finis vitæ suæ et sæculi, testimonium præbuit in conspectu Domini et christi : pecunias et usque ad calceamenta ab omni carne non accepit, et non accusavit illum homo.
	23 Et post hoc dormivit : et notum fecit regi, et ostendit illi finem vitæ suæ : et exaltavit vocem suam de terra in prophetia, delere impietatem gentis.